Novinar Antun Petračić
U ovom mjesecu kolovozu, među inima, su blagdani, svetkovine, spomen dani Gospa od Anđela, blaženi August Kažotić, Gospa Snježna, Preobraženje Gospodnje, sv. Terezija Benedikta, sv. Lovro đakon, sv. Klara Asiška, Maksimilijan Kolbe, Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa), sv. Jelena Križarica, Majka Božja Voćinska, Blažena Djevica Marija Kraljica, sv. Bartol apostol, sv. Augustin, Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja, Blažena Djevica Marija od Suza…
Od nedjelje 1. do utorka 31. VIII. imendane redaju Kruno, Martin, Lidija, Predrag, Kajetan, Donat, Albert, Tvrtko, Laura, Jasna, Jasminka, Suzana, Franjka, Veselko, Elizabeta, Krunoslav, Klara, Natalija, Helena, Bruno, Zdenko, Filip, Emilija, Branimir, Saša, Monika, David, Gustav, Petar, Aida i još 50 drugih slavljenika pobrojanih u katoličkom kalendaru za ovaj osmi mjesec 2021. godine.
A svima vama s imenom Rok, Roko i sl. – sretan današnji imendan!
U samoj polovici svih tih ljetnih svetkovina i slavljenja, već stoljećima je svaki 16. kolovoz posvećen sv. Roku (1295.-1327.), svecu rimokatoličke Crkve, hodočasniku, dobrotvoru, čudotvorcu, zaštitniku od kuge, kolere i inih zaraznih bolesti, što je značajno pridonijelo njegovu štovanju i slavi. Samo u Italiji podignuto mu je u čast oko tri tisuće crkava, kapela i oratorija. Štovanje ovog sveca proširilo se praktički po cijeloj Europi, uključivši i cjelokupno hrvatsko jezično područje. Na selima ga zazivaju u pomoć protiv bolesti domaćih životinja i u raznim prirodnim katastrofama, a u vinorodnim krajevima u pomoć protiv filoksere.
U našoj Petrinji, povrh predjela Majdanaca, svetom Roku posvećeno je najstarije gradsko groblje, sa zidanom kapelom iz 1826. godine, a na Josipovo 1992. minirane i razorene u srpskoj okupaciji.
Poslije Domovinskog rata na istim temeljima sagrađena je nova crkvica, a u njoj je prijepodne blagdansku svetu misu služio župnik sv. Lovre, mjerodavan i za ovo groblje, prečasni Josip Samaržija. U propovijedi je naveo Rokovo istinsko promicateljstvo vjere, ispovijedanje Božje riječi, te osobito skrbi zaraženih od kuge, od koje je i sam obolio.
Današnje Rokovo u Petrinji u župnim analima ostaje zapisano zbog prvog službenog korištenja novoga zvona. U toranj je postavljeno 330 kilograma teško zvono izvanredne kvalitete i akustike, isto ono koje je 3. listopada 1998. s kosine Kalvarije na vrhu Križnog puta u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke zvonilo tadašnjem papi, sada svetom Ocu Ivanu Pavlu II. Božji namjesnik na zemlji tada ga je blagoslovio, a već onda je obznanjeno da je namijenjeno katolicima Petrinje.
Na groblju povrh Petrinje automatsko električno „Papinsko zvono“ programirano je za po jednu minutu zvonjenja tri puta dnevno, u 6., 12. i 19 sati.
Hodočasnici današnjeg blagdana na ovo sveto brdo čuli su novu zvonjavu, a unutar kapelice vidjeli ove zime novoinstaliranu seizmološku opremu dva aparata za mjerenje jačine potresa. Uređaji seizmografa i akcelerografa na sigurnom i pravom mjestu u punoj su funkciji, a registrirali i dva današnja prijepodnevna najnovija podrhtavanja podzemlja: osjetili smo ih minutu prije šest sati i opet nekoliko minuta poslije 10.
Sada s novim zvonom, u mirovanje i čuvanje unutar kapele ostavljeno je staro zvono pronađeno u ratnim ostacima sv. Roka, a korišteno na otvorenom od 2002. godine. Iza ruševina crkve, uz rub šume oko groblja, tada je drvene stupove ukopala Elektra, a na njih zvono montirali pokojni pečar Viktor Štajcar i Josip Dujnić iz Kaniže.
– Pomučili smo se u postavljanju, ali nismo odustajali. Lijepo se idućih godina čuo zvuk s Roka – danas se prisjetio sudionik akcije J. Dujnić. Na ovom spremljenom zvonu ostao je dio drvene noseće građe, uz urezanu godinu 2002. i Dujnićevo prezime, što se dobro razaznaje na starog hrastovini.
Nova građevina svetog Roka, hvala Bogu, u zimskim katastrofalnim potresima nije nimalo oštećena, ali su stradali mnogu spomenici i grobnice. Mramornu novu i skupu pokrovnu ploču groba obitelji Kovač razlomio je teški i veliki kip sa susjednog groba.
– Ostatke glomaznog urušenog bijelog spomenika, među najvećima na groblju, nismo mogli sami ukloniti, pa su učinili radnici Komunalnog Petrinja – o saniranju potresnih posljedica kažu nam Zdenka i Franjo Kovač.
Na ovom groblju su gradski komunalci urediti i novo mjesto s četiri identična bijela ukrasna križa pokopanih časnih sestara milosrdnica, nekada u aktivnoj zdravstveno-humanitarnoj službi bolnice Petrinje.
Na posljednja počivališta svojih najbližih tijekom današnjeg ponedjeljka, spomen dana sv. Roka, mladi naraštaji starih petrinjskih obitelji dolaze zapaliti svijeće, pomoliti se, zazvati milost nebeskog zaštitnika ovog duhovnog vječnog mjesta spomena i počivanja.