Autor: Marjan Gašljević
Maloprije poslikam „našu“ plažu na kojoj do prije tjedan dana nije bilo mjesta niti za stajanje a kamo li za razvući ležaljku i tijelo željno sunca i odmora izložiti blagom, osvježavajućem sjevercu pod kojim „gori“ i najnamazanija koža. Ovih je dana „prihajalo“ nešto bjelčića koji pokušavaju pocrnjeti istog dana da bi se predvečer vračali u ultraljubičastoj boji kupujući u usputnoj trgovini, zvanoj „Nužno zlo“ veće količine jogurta. „I vrag Bara, i vrag Mara“ silom prilika pratim već puna dva mjeseca turističke brojke tu, meni pod prozorom. Svim onim lamentiranjem u medijima o „dobrim brojkama“ odavno ne vjerujem. U stvari, kada ste zadnji put čuli ili pročitali neku istinitu informaciju osim onih najjednostavnijih i ujedno najtužnijih.
Negdje do 20. srpnja bilo je nekako „mrljavo“. Na plažu i dućan uglavnom su išli „domaći“, ovdjesjedioci, glavinjajući uskim uličicama kao da su njihovo dvorište, što u stvari i jesu. Činilo mi se da su vozači prelazeći Virski most pobacali vozačke dozvole u more pišući na lokalnim prometnicama neka svoja prometna pravila. Koga briga za ovdjesjedioce. Bitno je da oni ulaze u „dobre brojke“ posebno lokalne statistike.
Poslije tog dvadesetog zbiljski je nahrupilo svega i svačega što se, itekako, vidjelo na plaži gdje su već u jutarnjim satima bila zauzeta sva mjesta posebno prvi red do mora. I u dućanima je zavladao krkljanac bez obzira na svježe krvoločno nabrijne cijene. I to je trajalo do Velike Gospe. Zagorjeli su nestali a dešavao se samo tanak priljev bjelčića.
Da li će tih dvadesetak dana biti dovoljno?
„Dobre brojke“ famozne korone su, po nekoj čudnoj formuli, uvijek „dobre“. Ako imamo petsto zaraženih pored 50% procijepljenosti koliko te brojke mogu biti „dobre“ i do kada? Epidemiolozi već potiho kalkuliraju s „novim mjerama“ u kojima će, izgleda, najviše opet „stradati“ školarci i ono nešto poduzetništva što je preostalo. Ma mogu mi pričati priče ali daleko više vjerujem susjedi koja je pred otkazom ugovora o radu u malom knjigovodstvenom servisu jer su izgubili više od pola korisnika usluga listom malih poduzetnika i obrtnika.
„Gospodine tko će ostati?“ (Ps 130) Živjeti od „dobrih brojki“ tih dvadesetak dana?
Svjedočimo velikom egzodusu Hrvata u inozemstvo u potrazi za kruhom svagdašnjim i uređenim društvima u kojima cvjeta rad umjesto korupcije i nepotizma. Svjedočimo i smrtnosti što pokazuju brojke umirovljenika koji, odjednom, prestaju primati mirovinu a i onih preko 8 tisuća preminulih od korone nije zanemarivo ali je teško službeno izgovorljivo.
Premijer ponosno izjavljuje o namjeri da Hrvatska izgradi kapelu u Betlehemu, mjestu Kristova rođenja. Nisu u pitanju novci. Ta, Hrvatska je „stukla“ nemjerljivo više novca na promašene stvari. Pitam se da li bi Krist želio kapelicu „tamo negdje“ pa i na mjesto svog rođenja dok se ni pedeset kilometara od Zagreba na nesretnoj Banovini u kontejnerima najprije prži a onda će se smrznuti ono nešto preostalih stanovnika potresom i drugim „frižima“ poharane Banovine.
I dok vladajući budu obilazili to udaljeno gradilište možda ima padne na um da nesretne Banovce strpaju u kibuce i tako ih sačuvaju od iseljavanja.