Autor: Marjan Gašljević
Da je sinjski gradonačelnik Bulj (MOST) kojim slučajem vodio svečanost spajanja Pelješkog mosta da li bi toliko porastao broj novozaraženih koronom u Hrvatskoj?
Naravno da ne bi ako bi MOST bio na vlasti u Hrvatskoj. Ovako, zna se, tko je na vlasti što se MOST-u ni u primisli ne može dogoditi ali i što ne znači da se kojim slučajem, pa i u snu, dogodi da ne bi bilo isto ili još malo zamumuljenije.
Ovako, jedan mali gradonačelnik, jednog malog grada najlakše može biti kriv i odgovoran za nagli porast broja novozaraženih koronom u Hrvatskoj. Bitno je i najvažnije što ta jebena korona ne napada političare i ne kreće se na događajima koje organiziraju vladajući. Kako je skoro nemoguće u Hrvatskoj pronaći političara ili dužnosnika koji nije umočen u neku korupcijsku aferu tako ih zaobilazi i taj nesretni virus koji davi samo bokce i nepoćudne. Poslije godinu i pol dana igre s „dobrim“ i „nedobrim“ brojkama oko korone pitam se da li su brojevi kao brojevi zbilja egzaktni. Da li je, recimo, jedinica samo oznake nečije bezvrijednosti ili je egzaktni element nekog računa ili pokazatelja.
Statistike, recimo, govore da je isplaćeno nekih 24 tisuće mirovina manje nego u usporednom razdoblju. Hrvatski penzići, kako je općepoznato, ne iseljavaju iz Hrvatske. Razlog je prozaičan: U većini zemalja Svijeta s ovakvim mirovinama mogli bi samo crkavati od gladi. U stvari, znači li taj broj 24 tisuće da se to dešava i u Hrvatskoj? I onda nam vrli ministar govori da je srpanjsko usklađenja od 2,47% rezultat reformi u sustavu mirovinskog i da umirovljenici mogu zahvaliti samo najboljoj Vladi na ovom povećanju kada ta brojka ne bi bila umalo sukladna brojci broja manje isplaćenih mirovina. Da ga jebeš, nema logike kao niti u činjenici koja bi to bila Zemlja koja bi primila sirotinju razine hrvatskih umirovljenika.
E, upravo iz tih razloga ovih me je dana posebno obradovao poklić našeg dragog Premijera na nekom derneku u Ukrajini: „Krim je Ukrajina!“ i to na ukrajinskom na što mu se prijatelj Čarli iz Brisela toliko raznježio ljubnuvši ga skoro u čelo. Što ja, kao penzić, imam s tim? E pa povijesno je poznato da su Hrvati živote nudili da bi im obitelji preživjele nestašice hrane i druge „friži“. Iz povijesnih iskustava jasno je da bi s ovim usklikom Plenky jurnuo na Brisel a mene blagoslovljeno uputio pod, primjerice, Staljingrad. Utjeha mi je da bi mi bar obitelj bila sita pobijena prilikom prve promjene vlasti a ispod Staljingrada i tako se nitko od Hrvata vratio nije što zbog ovih, što zbog onih. I to su brojevi makar ih rijetko tko želi spominjati. A takvih i sličnih primjera u hrvatskoj povijesti bijaše na pretek. I uvijek je na koncu stradala hrvatska sirotinja a vođe bi si našle svog Čarlija iz Brisela s kojim bi nastavili „brinuti o svom Narodu“.
Evo, jučer je Banovinu, dvaput zdrmalo. I prekjučer. Srećom samo lakše drmusanje od ona dva pogubna s kraja prošle godine. Da, bilo je to još prošle godine. Uspješno se s posljedicama tragičnog potresa nije desilo ništa. S polusrušenih krovova i dalje padaju crijepovi, sa zidova žbuka i štukature a s ulica su, uglavnom lokalni komunalci i volonteri uklonili prepreke od urušenog materijala. Na ulasku u pojedine prometnije ulice koče se natpisi: „Kretanje na vlastitu odgovornost!“ Pa neće valjda Čarli iz Brisela i njegov frend brinuti što netko bez veze baulja ulicama Petrinje, Siska ili Gline. Oni se za nas brinu globalno i rječito. Osigurali su pare, a na babi Đuji je da napravi program i povuče.
Građevinski materijal je, uz to što ga nešto i nema, poskupio i preko dvostruko. Jedina je sreća što dolazi jača promjena vremena (kao meteorološke pojave) pa onima sretnicima u kontejnerima više neće biti vruće. Inače, vremena ima napretek. Posebno ako si dobar s Čarlijem iz Brisela.
A to što se oko obnove za koju su se svi zaklinjali da će je ubrzati nema ni „o“ samo je pokazatelj koliko su naši vladajući vidoviti, pažljivi i racionalni. Naime, Banovinu još uvijek povremeno potrese što znači, po njima, da ne treba srljati u novu gradnju. Jer kad prestane drmati, a prestat će prije ili poslije, i kada se pouzdano uvjere da više neće drmati, taman negdje pred slijedeće izbore, tada će beskompromisno krenuti u žurnu gradnju. Naravno, samo ako im date svoj glas. Drugačije, neki „Bulj“ će biti kriv za sve.