Novo ruho starog Tadije

Autor:Miroslav Šantek

***

Stari Tadija je stao ispod prastare lipe Iirke u petrinjskom parku, nasmiješio se i pogledao ravno u obektiv mog Canona. Nedugo poslije toga, zauvijek je ostao živ na džinovskoj fotografiji koja visi na zidu aule najveće petrinjske osnovne škole kojoj je poklonio svoje ime – Dragutin Tadijanović. Ovaj stari hrvatski pjesnik i ovog utorka, zadnjeg dana kolovoza potresne – korona godine 2021. s istog mjesta gleda kako se cijelom školom rasprostrilo puno ljudi koji neumorno rade. Njegova škola nije imala sreće. Prije nekoliko godina je zasjala u novom izdanju energetske obnove, a zatim ju je “požutio” potres i prilično je onesposobio. No, u toj školi je jedan vrlo uporan lik, ravnatelj Davor Miholjević, koji je uz svoje suradnike uspio prebroditi sve te nevolje i osposobio je ovu ogromnu školu za novu školsku godinu uz pomoć Ministarstva znanosti i obrazovanja, Županije i novčanih donacija Hrvata iz BiH.

Davor Miholjević

***

Davor me vodi kroz školske hodnike,katove , razrede, pomoćne prostorije, sportsku dvoranu. Sve je potpuno obnovljeno. Radnici finiširaju ono što su cijelo ljeto stvarali – svi zidovi su pokrpani, nabačeni, oslikani, a i podovi su promijenjeni. Sve odiše novim stvarima, novim životom. Čak su i novi sandučići na zidovima, svaki učenik će dobiti ključić i u njih odložiti osobne stvari. Dio učitelja je zasukao rukave i pomaže pri završnim radovima, a ovih dana će im se pridružiti kompletno osoblje koje će zajednički pripremiti školu za prihvat učenika u ponedjeljak. Mi, koji smo osobno prije par mjeseci vidjeli razmjere pukotina i uništenih prostorija smo prilično iznenađeni kako se zgrade ustvari mogu jako brzo i kvalitetno obnoviti. Tko ne vjeruje nek prošeta ovim prostorom.

***

Tadija će u svoj novi prostor primiti i učenike iz 1. osnovne škole koji nemaju više funkcionalnu zgradu jer ju je potres potpuno onesposobio. Mađari su im obećali izgradnju nove škole, ali kad će se to dogoditi o tom potom. Dugo će trajati simbioza ove dvije škole u istoj zgradi. Jedino što će biti kao nekad prije rata kad je djece bilo kao u nekoj nestvarnoj bajci je činjenica da će ovaj prostor pohoditi preko 800 zajedničkih učenika i to u dvije smjene. A ono što jučer reče Predsjednik države da na ovaj spori način obnove gubimo Petrinju, najbolje se vidi iz činjenice koja je beskrajno tužna i porazna i udara svakog političara kao šakom u oko – ove školske godine se kod starog Tadije upisao samo jedan razred prvašića i jedan u Mošćenici. Tadija je tužan. Od prošle godine izgubljen je cijeli jedan razred.

Zajedničke snage spremačica Dragutina Tadijanovića i 1. osnovne škole