Pjesma “September” povodom “Dana sjećanja” u Petrinji

Potaknut “Danima sjećanja” u Petrinji koji nas s dolaskom jeseni podsjećaju na rujan 1991. godine kada su Petrinjci protiv svoje volje napustili voljeni grad, napisao sam i uglazbio pjesmu “September”.
Pjesma je napisana krajem rujna 2020. godine kada sam čitajući razne novinske i internet članke, po tko zna koji put, shvatio koliku je Petrinja pretrpjela žrtvu u Domovinskom ratu. Uz Vukovar, čije su žrtve daleko najbrojnije i čije herojstvo se ne može mjeriti ni s čim, nažalost, nalazi se i naš mali grad Petrinja; grad koji je po broju žrtava odmah iza Vukovara, grada heroja. Pošto se u medijima uvijek puno piše o Vukovaru, a malo o Petrinji, upravo ovom pjesmom odlučio sam odati počast svim žrtvama Petrinje. Također, na ovaj način želim osvijestiti hrvatsku javnost da u Lijepoj našoj ima još puno malih gradova koji su dali svoj krvavi doprinos u stvaranju naše Republike Hrvatske.
Kao što sam već rekao, pjesma je napisana u rujnu prošle godine, a snimljena je u studenom iste godine u tonskom studiju Gorana Brebrića u Petrinji. Otpjevale su je dvije predivne mlade dame i fantastični vokali Dora Lovreković i Laura Sučec. Ja, Igor Pavleković, snimio sam akustičnu gitaru i odredio početne smjernice melodije vokala, a djevojke su pjesmu svojim glasovima i emocijom podigle na jednu sasvim novu razinu. Spot za pjesmu snimili smo na nasipu rijeke Petrinjčice, a iza kamera su bili Goran Brebrić i Siniša Miholjević. Montažu spota potpisujem sam. Audio produkciju i mastering smo radili Goran Brebrić i moja malenkost.
Velika HVALA svima!
Pjesmu s razlogom objavljujemo 2. rujna jer je upravo na taj dan 1991. godine Petrinja po prvi puta napadnuta od strane JNA. Kasnije, 21. rujna, Petrinja je pala u neprijateljske ruke. Od neprijateljske vojske oslobođena je 6. kolovoza 1995. godine. U tom razdoblju je na području grada Petrinje poginulo 598 branitelja i civila. Najstarijoj žrtvi bilo je 99, a najmlađoj samo 8 godina. Oni su svoje živote dali za našu slobodu i stoga ovu pjesmu posvećujemo upravo njima.
Također, ovu pjesmu želim posvetiti i svome ocu, Mati Pavlekoviću, hrvatskom branitelju, koji bi, da je živ, danas slavio svoj rođendan.

Pjesma je napisana na engleskom jeziku, a tekst pjesme je sljedeći:
September

September in my home town
The days that bring us down
Remembering sons and fathers in our arms

The war is long gone now
Silent years have passed us by
Unknown soldiers laying all around

I look to the sky
My tears won’t dry
I’ll say a prayer for you
Like brothers do

Fate of the lost
Graves of the innocent
Quiet souls call from distant shores

I close my eyes, hope to find forgiveness inside
Embrace the moment and fight the dark

Prijevod na hrvatski jezik:

Rujan

Rujan u mome gradu
Dani koji nas žaloste
Sjećajući se sinova i očeva u naručju

Rat je odavno završio
Prošle su nas šuteće godine
Naokolo leže nepoznati vojnici

Gledam u nebo
Moje suze se neće osušiti
Reći ću molitvu za vas
Kao što to rade braća

Sudbina izgubljenih
Grobovi nevinih
Tihe duše zovu s udaljenih obala

Zatvorim oči, nadam se da ću unutra pronaći oprost
Prihvatite trenutak i borite se s mrakom