Autor:Miroslav Šantek
***
Veče mirše na pozno leto, a ti na retke poljske trave…tako pjeva u svojoj davnoj pjesmi Poljubi me s početka karijere Bajaga. Takva, kasnoljetna noć se spustila i na Sisak. Prilikom španciruga preko Starog mosta može se osjetiti prohladan vjetar s Kupe koji nosi prve naznake jeseni koja čeka pred vratima. Tamo u daljini, na obali pored niza kafića još uvijek svijetle žarulje i čuje se žamor noćnih šetača, ali vjetar i donosi zvukove gitara. Netko negdje ove noći pjeva iz sveg grla.
***
U polumraku, prilično nevidljiv sa strane, u društvu nepoznatog gitariste i pjevača, s bijelim tenisicama na nogama, bez karakterističnog šešira na glavi iz nekih drugi vremena, čujem poznati glas koji pjeva one stihove iz devedesetih. Stihove koji su harali tadašnjim radio stanicama i televizijskim kanalima i pjevušili se na brojnim tulumima: Divno je biti nekome nešto, dvino je biti tebi sve. Ljubomorno čuvam, ove nježne sate, da me uvijek prate dok nisi tu…. Željko Krušlin – Kruška, nekdašnji vođa grupe Latino ove večeri na uglu Druge ulice svira gitaru i pjeva ljudima koji sjede na terasama okolnih kafića, a gazde tih kafića su skupili novac i odlučili svojim gostima poloniti ovaj tulumski nastup.
***
O Kruški se prošlog proljeća pisalo kako je, kao i mnogi ljudi obolio od koronavirusa i čak bio tjednima hospitaliziran i prikovan za bolesničku postelju. Dobro je vidjeti da se čovjek oporavio i da ima snage svirati i pjevati. A ima on i dosta svojih hitova koje je publika pjevušila s njime, a svirao je i probrane stvari od Kemala Montena ili Zdravka Čolića. Mali, tulumski koncert na cesti za sve se pokazao kao uspješna stvar. I vrlo potrebna u ova grozna postpotresna korona vremena. Ljudi se malo opuste uz stare provjerene hitove iz nekog drugog vremena.
