Autor:Miroslav Šantek
GADNA BOL
Taman je pao zadnji snijeg tog proljeća prije već 4 godine i zauvijek srušio trule i neodržavane zidove drvene barake pored petrinjske škole Dragutina Tadijanovića. Nikog to nije iznenadilo. Od nje su svi digli ruke. Ostale su samo uspomene i hrpa dasaka punih zahrđalih, prastarih čavala starih preko pola stoljeća, od kojih se jedan duboko zabio u moje stopalo. Bol je bila neizdrživa. Noga je naotekla i trebala mi je hitna pomoć. Spasonosna injekcija antitetanusa. Odvezao sam se do zgrade pored mosta na Petrinjčici. Zgrade koja je definitivno simbol ovog starog grada u kojoj oduvijek stoluju doktori i medicinsko osoblje i koji su pregledali na tisuće građana. U prizemlju se nalazila hitna pomoć na čija sam vrata pozvonio, a otvorio mi mladi doktor, saslušao moju priču i rekao da mi ne može pomoći. Antitetanus oni više ne ubrizgavaju u potrebite, već to radi osobna liječnica. Jedini problemčić je bio što je bio petak, a ona radi u ponedjeljak popodne. Cijeli vikend sam se borio s boli, šepanjem i psovanjem svega živog, a onda u ponedjeljak popodne ušao u tu zgradu pored pušača koji krate vrijeme čekanja na pregled. Čekaonica je bila puna ljudi. Neki zure u mobitele, neki krate vrijeme razgovarujući, a mnogi prelaze preko reda, kao, samo da nešto pitaju.
DOKTORICA M.
Kad sam napokon došao i ja na red, sjeo sam u stolac pored moje doktorice M. Rekoh joj moje tegobe, a ona, vidjevši da sam vrlo rijedak gost u njenom društvu, dok se pripremala injekcija spasa, krenula, kad sam već tu, mjeriti moj tlak, opseg struka i slične stvari, a vrlo brzo sam dobio i vrući sadržaj u desno rame. Zahvalio sam se njoj i njenoj medicinskoj sestri i izišao van s pomisli da se ne želim više dovesti u situaciju da dolazim na pregled doktoru. Prešao sam preko pola stoljeća života i ne pijem nikakve tablete. Bol je splasnula, a ja nisam nikad više ušao u tu zgradu. A kad bi i htio više ne mogu. Potres ju je razdrmao i ispraznio. Svi su je napustili. Skućili se na Sapunarnici, čekaju bolja vremena. Nakon, evo, skoro devet mjeseci od potresa, ovog ponedjeljka došla su dva rušilačka stroja i počeli komadati ovo zdanje. Srušit će ga do kraja. Od njega će ostati samo prazan prostor.Ovdje Doma zdravlja više neće biti. Što će ovdje biti, nitko ne govori, a novi će, kažu, graditi u Gajevoj. Jednom. Ali ta tvrdnja, uzimajući u obzir nevjerojatnu dosadašnju brzinu i spretnost države u obnovi…