Jesen stiže dunjo moja

Autor:Miroslav Šantek

MATE PARLOV JE ZAKON

Neki dan, na banderama među petrinjskim ruševinama se pojavio plakat kojim se obavještava javnost da će nakon prošlogodišnje kovid pauze, ovog rujna moto stazom u Zelenoj dolini, ponovo zagrmiti mašine vozača motora koji će se natjecati na ovoj legendarnoj stazi. Vrijeme je nedjelja. 19. rujan, 12:30 službeno otvorenje trke prvenstva Hrvatske u motocrossu.

Jedna od najvećih sportskih legendi Balkana a i puno šire, boksač Mate Parlov je početkom osamdesetih često posjećivao ovo prekrasno mjesto i družio se s ovadašnjom legendom motocrossa Josom Barićem. Jeo je, pio i spavao u obližnjem Hrvatkom Čuntiću i družio se s ljudima, a kad je službeno 1982. otvorena staza u Zelenoj dolini, ovo mjesto je pohodio velik broj ljudi. Malo je zapisa iz tog doba, ali svi mi koji smo barem jednom bili tamo, sjećamo se putovanja vlakom iz Petrinje do Bačuge i odmah nakon iskrcaja iz vagona spuštanja do prepunog kafića s legendarnim jukeboxom (jednom zgodom ubacili smo par dinara u stroj, a gramofon je zavrtio Nemir i strast – tadašnji hit grupe Azra) i hladnim pivom. Vozači bi na trenutke doslovce letjeli zrakom, publika bi zaustavila dah, a pobjednici bi bili nagrađeni ogromnim pljeskom. I postali bi prave face u svom kraju. Odlazak u Zelenu dolinu je uvijek bio puno više od motocross utrke.

SAD ZNAM DA DOLAZI JESEN

Posljednijh godina publike je sve manje. Razloga je puno. Prvenstveno nema više stanovnika kao nekad, rat i neulaganje države poslije njega u ova područja je učinio svoje, a i mlade danas ovakva vrsta zabave ne zanima u velikoj mjeri, a dodamo li tome činjenicu da je ljude sve teže “istjerati” iz zone komfora s bezbroj televizijskih programa, društvenih mreža i interneta na kojem se može virtualno pronaći baš sve, dobro je da se išta i održava.

No, oni koji dođu u ovaj prelijepi dio prirode će sasvim sigurno poželjeti da se vrate. Zelene šume, brda, Petrinjčica, čista priroda, rocknroll s velikih zvučnika, pečenjare, šankovi, kramari i sam kafić Zelena dolina su i previše razloga dolaska na ovo mjesto. A kad se zagledate u sunčevu izmaglicu okolnih brda, primjetit ćete kako se boje na krošnjama lagano mijenjaju. Čuje se buka motora, a rana jesen čeka da se trke završe i da sve ponovo utihne. Onda se prošeta lagano. U tišini.