Autor: Antun Petračić
U ovo vrijeme rujna prije 30 godina, toplih, ugodnih jesenskih dana, u poljima, njivama, vrtovima i voćnjacima obilnog uroda plodova, ondašnji naraštaji domaćih starosjedilačkih Hrvata u Petrinji i okolici proživljavali su strašne ratne traume. Pobunjeni banovinski Srbi i njima priklonjena odmetnuta tzv. JNA, uz pridošle četnike iz matične Srbije, sve snage svoga ubojitog oružja i silne mržnje usmjerili su prema susjedima, prijateljima, poznanicima…
Iz zločinačke kasarne Vasilj Gačeša na periferiji Petrinje i vojnih objekata unutar središta grada, u dva ponedjeljka, 2. i 16. rujna, pa opet 21. rujna 1991., na grad je nasrnula rušilačka sila tenkova, uz nemilosrdno granatiranje okolice, ulazak pješadinaca, počinjenja ratnih zločina…
Petrinju su odlučili pokoriti, svladati osvetom, smrću i terorom, rušilo se, palilo, ubijalo, masakriralo, okupiralo, protjerivalo…
Petrinja dobro pamti, nikada ne zaboravlja!
Zato smo ponovo i ovomjesečnog rujna 2021., sada već 30 godina kasnije, opet u Danima sjećanja na poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje i civilne žrtve Grada Petrinje u Domovinskog ratu i razaranju našeg grada u rujnu 1991. Obilježavaju se nizom manifestacija, a središnji i najvažniji nadnevak uvijek je spomen na tragični i stravični 16. rujan ( 40 osoba je ranjeno i prevezeno u bolnicu, 17 branitelja masakrirano kod Vile Gavrilović, grad rušen i zapaljen). Sjećanje je jučer označeno misom zadušnicom u župnoj crkvi sv. Lovre (predvodio je sisački biskup mons. Vlado Košić), Mimohodom sjećanja kroz grad ( sada uz ruševne ostatke kuća i zgrada od potresa) do spomenika na Senjaku pukovniku Predraga Matanovića i suborcima. Uz visoke počasti na komemoraciji su brojna izaslanstva položila vijence i svijeće, a pročitana su 598 imena žrtava – poginulih, nestalih i ubijenih hrvatskih branitelja i civila na području Grada Petrinje.
Nama Petrinjcima pridružili su se prijatelji iz Domovinskog rata Šibenika, Knina, Zadra, Vukovara, Busovače i drugih mjesta i krajeva, a među barjaktarima prvi puta zastavu Udruge hrvatskih pravoslavnih brigada nosio je Goran Macura iz Šibenika, dragovoljac, veteran 113. šibenske brigade HV. Pokraj spomenika na Senjaku uz molitvu biskupa V. Košića također prvi puta pridružio se i arhiepiskop Hrvatske pravoslavne crkve Aleksandar Ivanov iz Zadra, a najbrojniji najmlađi (jedini od svih školaraca Petrinje) organizirano je došlo oko 320 učenika i 30-tak nastavnika iz nedaleke OŠ Mate Lovraka.
U starinskim povijesnim odorama hodili su pripadnici Počasne gradske straže Slunja, a značajan doprinos jučerašnjem danu sjećanju Petrinje dalo je još desetak ostalih članova Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata Slunja, Cetingrada i Rakovice. Njihova Lidija Lapić, mlada ekonomistica, dijete hrvatskog branitelja, otpjevala je hrvatsku himnu, a skupina odraslih za zajednički objed skuhala grah u kotlu i uštipke u ulju. Predsjedniku ove udruge iz slunjskog kraja Tihomiru Magdiću zahvalnicu je uručio Zlatko Iskrić, predsjednik Udruge ratnih veterana-veterana Domovinskog rata Grada Petrinje, iz koje su pak dopredsjednik Ivan Pešut i tajnik Zvonimir Martinović- Mika ispred njihovih novih prostorija na bivšem željezničkom kolodvoru postavili prigodnu tematsku izložbu vezanu uz stradanje Grada i žrtve Petrinjaca od 1991. do 1995.
Na tome prostoru obratila se gradonačelnica Magdalena Komes i naglasila da su slobodu, dom, pravo biti svoj na svome, pravo biti Hrvat u Hrvatskoj, željeli i pokušali oduzeti tog 16. rujna 1991. kada su granatama, tenkovima, mecima i mržnjom poharali stoljetnu hrvatsku Petrinju.
-Od te mržnje stradalo je stotine nevinih, krivih samo zato što su Hrvati. Slobodu i svoju Petrinju vratili smo zahvaljujući našim vitezovima, junacima, hrvatskim braniteljima od kojih su mnogi za nju dali baš sve što su mogli, svoj život-kazala je M. Komes.
Sisačko-moslavački župan Ivan Celjak izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, naveo je 16. rujna 1991. jednim od najtužnijih datuma vezanih za Domovinski rat u Sisačko-moslavačkoj županiji. Istaknuo je važnost obilježavanja značajnih datuma i događaja iz toga vremena „ne da bi poticali mržnju ili osvetu, već da bi se međusobno podsjećali na to tko je, kada i na koji način stvarao našu domovinu. Važno je da mlađe generacije znaju te činjenice i da više nikada ne dopuste zlo koje smo mi proživjeli tijekom Domovinskog rata“ rekao je župan I. Celjak.