Da ne vjeruješ rođenim očima

Autor:Miroslav Šantek

Zvuk sirena. Zvuk trubljena. Jak. Kakofonija. Dolazi nekud iz daljine. A nisu svatovi, premda je subota. Prejak je to zvuk za neku svadbenu kolonu. Građani na društvenim mrežama se pitaju o čemu se radi. Neke i iritira taj zvuk. Krenuo sam u potragu. Parkirao sam se u predvečerje pored trgovačkog centra na petrinjskoj Zagrebačkoj cesti i krenuo pješke prema obližnjem kupalištu na Kupi. Iz tog smjera dolazi taj jak zvuk, a prilazna cesta je prepuna parkiranih automobila. Iznad krošnji se vijori hrvatska zastava na vjetru zataknuta za veliku željeznu ruku kamiona i to na dobrih pedesetak metara visine. Treba priznati, neviđen prizor na obalama Kupe i Petrinjčice.

Na travnjaku nogometnog igrališta u vidokrug dolazi slika tridesetak parkiranih velikih kamiona. Oko njih šetaju ljudi s malom djecom i fotografiraju ih. A oni trube da uši probijaju. Ukrašeni su registarskim tablicama iz Hrvatske, ali i iz okolnih zemalja bivše Juge i Europske unije. Preko puta livade su se rasprostrli bijeli šatori. Reže se i peče meso. Toči se pivo. Dosta ljudi sjedi i uživa u zalasku sunca uz prizor kojeg nikad nisu doživjeli u Petrinji. Događaj se službeno zove Truck show, a organizirao ga je petrinjski vozač kamiona Hrvoje Furlan. Okupio je svoje kolege vozače kamiona i uz logističku pomoć Moto kluba Veterani Petrinja, dogodio se ovaj prvi petrinjski Truck show koji traje tri dana. Iduće godine, organizatori se nadaju da bi im Grad mogao pronaći neki prostor za čak 200 kamiona i to bi bio već veći događaj u rangu motorijade koji bi mogao privući na tisuće posjetitelja. Zaradilo bi se novaca, čulo bi se za Petrinju, a kako sasvim sigurno grad neće biti obnovljen, malo zabave i opuštanja bi dobro došlo napaćenim ljudima. Pogotovo klincima koji u ova velika vozila gledaju širom otvorenih očiju. Da li će se tako nešto dogoditi teško je prognozirati, ali i ovo liči na malu motorijadu. S kamionske prikolice koja služi kao koncertna bina iz zvučnika trešti žestoka rock glazba. Gledam kako je prilično nelogično kako u podlozi pjesme Hells Bells od grupe AC/DC, lokalni tamburaši iz Bresta pripremaju svoje tambure i harmonike i koji će kad padne mrak pjevati o nekoj Garavuši iz tko zna kojeg zaseoka. Ali kako kažu, svaka roba ima svoga kupca.

Većina ljudi ima upaljene mobitele i snima ljude koji izazivaju sreću. Kao što Atomsko sklonište u svojoj pjesmi Pakleni vozači, pjeva o dva brata rođena na zidu smrti koji svojim po život opasnim radnjama zarađuju novac, naklonost i pljesak publike. Ovdje na asfaltu parkirališta kupališta, kao u nekom malom amfiteatru, skupina kaskadera izvodi prave vratolomije koje na trenutak zaustavljaju dah publici koja je zauzela prostor nasipa. Životno opasne akrobacije na automobilu, motoru i quadu su do savršenstva utrenirali kaskaderi Dejana Špoljara. Publika ih nagrađuje pljeskom, a sunce se sve brže spušta u valove Kupe. Petrinjski rocker Ivo Sanković bi zapjevao:Dolazi jesen.