Autor:Miroslav Šantek
Pod mojim nogama stari, isluženi krov, prastarog kontejnera koji ovdje stoji destljećima savija se i škripi.Imam ojećaj da ću propasti u njegovu unutrašnjost i svom težinom i dužinom pasti na glavu organizatorima i sucima koji su uslijed završnih dogovora za današnju Motocross utrku Prvenstva Hrvatske Zelena dolina 2021. Sjedam u drveni stolac pored Milenka Kovačevića -Fleke, sisačkog DJ-a, koji već dugi niz godina s krova ovog kontejnera brine se za razglas i pušta muziku. Fleka je došao još u osam ujutro, postavio zvučnike i sa svog laptopa pustio Pink Floyde – Shine On Your Crazy Diamonds. Neopisivo je to iskustvo, veli. Cijela okolna brda i moto staza su bili u tišini i jutarnjoj magli. A sad, kad je već dobrano prošlo podne i oko nas bruje mašine motora koji će svojim kotačima rovati zemlju ove izuzetno lijepe motocross staze, gledajući sav taj svijet, i staro i mlado, koji polako zauzima gledateljske pozicije uz vijugava brda pored staze i mosta na Petrinjčici, ne mogu se oteti dojmu da bi se ovdje moglo zaraditi jako puno novaca. Zamišljam kako neke atraktivne hostese hodaju među publikom, kako je sve prepuno zabavnih sadržaja za klince i odrasle, kako ima modernih šatora, stolova, poznatih sponzora, medija, a poslije utrke da se organnizira koncert nekih poznatih izvođača, a poslije koncerta cjelonoćna zabava. Kao neka dobra, cjelodnevna motorijada, po kojoj bi ovaj kraj postao poznat nadaleko. Vjerojatno i postoje neke agencije koje bi to mogle napraviti, samo, kako to u ovom našim zaboravljenim i neiskorištenim krajevima uvijek biva i čini se da se neće promijeniti, u igri je uvijek ljudski faktor.
Negdje oko 13 sati, prostor oko moto staze se dobro popunio publikom koja sve više dolazi iz Petrinje i Siska. Svira himna kroz zelene šume i brda, a nakon pozdravnog govora petrinjskog dogradonačelnika Ivana Prskala i puštanja u nebo golubova Zorana Fabca, na startnoj stazi su zabrujali motori. Moćni strojevi kopaju zemlju ispod kotača. Frca na sve strane, a dvojica su se odmah izdvojila i do kraja ove dugačke utrke bili su glavna atrakcija i motiv snimanja publike. Ovi momci, kojih ovog puta na spisku ima čak 67 su vrlo vješti. Staza je vrlo zahtjevna sa zavojitim usponima i spuštanjima i izbočinama koje ih natjeraju da doslovce lete zrakom i preko deset metara. Cijelo to vrijema Fleka pušta klasike rocka, a jednom od sudionika se glazba strašno svidjela da nam je obećao poslije utrke platiti pivo. Zanimljiv je prizor i cijelog naselja sazdanog od kamp kućica koje su dovezli sudionici utrke u kojima se pripremaju za nastup. Tu su i njihove obitelji, žene, djeca, prijatelji. Sve je puno dima od roštilja i miješanja različitih narječja jezika. Ovi ljudi su slični bikerima.Nema svađe. Nema problema. Poštovanje i mir.
Nešto prije samog kraja prve utrke, odlučio sam s prijateljem pojesti ćevape i popiti pivo. Uz samu stazu su postavljeni šatori gdje se može sjesti i dobro se pogostiti, ali mi smo odabrali terasu kafića Zelena dolina. Ovdje sve vrvi od gladnih i žednih. Stiže i pivo za naš stol, a u velikoj, natrkrivenoj unutrašnjosti miriši hrana. I ovdje ljudi sjede i jedu.Trešti Miroslav Ilić i ostali narodnjaci, oni stari, prije pojave turbofolka. Uzimamo banjalučke ćevape. Porcija 30 kuna. Oni i sva druga ponuda hrane se prodaje u velikim količinama. Sve je više gledatelja koji dolaze nešto pojesti i popiti u pauzi između dvije utrke koja je vremenski sasvim dovoljna za opušteno i polagano uživanje u ručku. Pridružuju nam se i neki nepoznati ljudi. Gladni su, žedni i pitaju mogu li sjesti za naš stol. Sve je više takvih. Sve više mi ponovno pada na pamet ta priča kako bi ovo moglo postati turistički atraktivno i nadaleko poznato mjesto.Palim automobil i spuštam se niz padinu koja vodi prema Hrvatskom Čuntiću. Sve je puno parkiranih automobila, u daljini tutnje mašine motora, iz obližnjeg izvora teče prirodna voda, a guste šume počinju mijenjati boju svog lišća. Čudesno je ovdje. Doista.
