Autor:Miroslav Šantek
Dragan Prošić, za prijatelje Proja, umro je na današnji dan prije godinu dana. Imao je samo 47 godina kada ga je teška bolest od koje je bolovao većinu života dovela do kraja puta tog rujanskog dana u njegovoj kući pored Petrinjčice. On je jedan od generacija Petrinjaca čiju je ranu mladost prekinuo rat. Nesposoban za vojsku i psihički i fizički, odlučio se boriti protiv tog rata. Kad je početkom tih nesretnih devedesetih televizijska slika s tadašnjih malobrojnih i kontroliranih medija pokazivala kolone tenkova prepunih rezervista koji mlate oružjem na pozdrav Beograđanima koji im bacaju cvijeće i koji putuju prema Vukovaru gdje će mnogi ostaviti svoje kosti u blatu te ratne jeseni, postojala je i velika grupa mladih ljudi koji su htjeli zaustaviti taj ludi čin. Članovi tada vrlo popularnih rock bendova: Električni orgazam, Ekatarina Velika i Partibrejkers su oformili grupu Rimtutituki, snimili antiratnu pjesmu Mir, brate mir, te su ju svirali uživo na kamionu koji ih je vozio beogradskim ulicama. Naravno, da se to nije sviđalo Miloševiću i tamošnjim vlastima, ali puno ljudi je pozdravilo i stalo iza ovog antiratnog projekta. Puno godina poslije, kada se pojavio internetski kanal YouTube, među svim tim ljudima možemo vidjeti i Proju.
Od malena zaražen virusom rocka, Proja je bio član mnogih bendova, svirao je gitaru i pjevao i doista je bio s one strane Drine vrlo poznat i priznat među tamošnjim glazbenicima. I živio je kao rocker. Od svirki u zadimljenim klubovima, neprospavanih noći i svakodnevnom borbom s bolešću koja ga je desetljećima pritiskala i usporavala, da bi na kraju posljednjih godina završio u vrlo ozbiljnom zdravstvenom stanju u Petrinji, gdje se liječio u zagrebačkoj i sisačkoj bolnici. No, on je i dalje bio vedra i optimističnog duha, vjerovao je (baš kao i svi mi) da će i ovog puta pobijediti i popraviti zdravstveno stanje i čak je u ljeto 2019. održao svoj prvi samostalni koncert u Petrinji. U mraku i mirisu šumice pored Kupe, na bini Jagićevog kioska, uz gitaru je pjevao rock standarde. Nažalost, to mu je bio i zadnji nastup u životu.
Proja nije dočekao strahotu potresa. Nije doživio podzemnu riku koja je prošla glavnom ulicom pored njegove kuće. On je već spavao vječnim snom u jednoj aleji groblja sv. Nikole, ali dogodilo se zlo. Već duže vrijeme otkako je potres uništio živote i kuće mnogih građana od kojih su mnogi morali napustiti svoje domove i biti prisiljeni živjeti na nekim dalekim odredištima od Petrinje ili u kontejnerima, pojavili su se ljudi koji nemaju respekta i obzira prema bilo čijoj nevolji i boli. Pojavili su se kradljivci, lopovi, oni koji ulaze u napuštene prostore i kradu vrijedne stvari. Kradu tuđu sirotinju i muku. Svako malo, policija na svojim stranicama objavi da su se dogodile provale u privremeno napuštene stanove, kuće i poslovne prostore. Da su ukradene mnoge stvari. Jedne od tih stvari su i Projine. Još krajem ove zime, netko je provalio u njegovu kuću i ukrao njegove instrumente, električne gitare, pojačalo, opremu. Netko je ukrao osobne stvari mrtvom čovjeku. Kako to uopće nazvati?