ponekad sam tu ženu ljubio
raskopčavao gumbe njezine košulje
zavlačio prste između njezinih nogu
ponekad sam joj čupao kosu
trajala je preko granice svoje boli
dajući mi tijelo bezuvjetno
slatko sam vezao njezine snove
puštao da joj želje u nedogled rastu
čak sam ju s vremena na vrijeme sanjao
drhteći da u snu ne izgovorim njezino ime
svijet je postojao kao mala pukotina
kroz nju smo se vješto provlačili
raspirujući vatru veću od ljetne vrućine
često sam ju ljubio mišlju i dok nije tu
živjela je u meni pomno zalivena
bila je moja zaštićena biljka
znači li to da sam ju istinski volio
ne znam..samo znam da je uvijek prisutna
čak daleko više kada je nema
Boba