Autor:Miroslav Šantek
Bojan Šeperac – Šepa. Ovog čovjeka ste sasvim sigurno vidjeli, čak i ako niste Petrinjac. Ove godine, ponukan potresnom tragedijom napisao je stihove za pjesmu “Glavu gore” koju je snimio i otpjevao s mnogobrojnim petrinjskim glazbenicima okupljenim pod imenom Band Aid Petrinja. Videospot se zavrtio bespućima televizijskih ekrana i interneta. Bio je to prkosni krik nade da će se uništeni grad obnoviti. Da će sve biti kao prije. Ovih dana šuška se da se sprema nešto slično, neki nastavak glazbene priče, ali o tom potom. Kad bude vrijeme za to. Šepa je i jedan od petrinjskih obrtnika koji svojim radom zarađuje svakodnevni kruh za svoju obitelj i četiri djelatnika koji su zaposleni u “Trgovini Goga”- za mnoge Petrinjce do prije potresa nezaobilazan dućan u kojem se kupuju mobiteli, teelvizori i razna slična oprema, a od legendarnog petrinjskog urara Novakovića, svima znanom po nadimku Tika – Taka, otkupili su tehnologiju izrade ključeva koju su modernizirali do stupnja izradnje ključeva za automobile. Sve je krenulo dobro. A onda je potres sve uništio. Danas, Šepa ima osmijeh na usnama. Pije rakijicu, časti uzvanike kobasicama, sirom, tortom… veliki je dan. Njegova Trgovina Goga je poovo proradila. Ovog puta po treći put. I to u novosagrađenom kontejnerskom dijelu grada na Sajmištu nazvanom Centar novog života, gdje su se stacionirali mnogi obrtnici koji su u potresu ostali bez prostora za rad u srušenom središtu grada.
Za nas je prošla, 2020.godina bila izuzetno uspješna. Rekordna – kaže Šepa. Ljudi su dolazili u naš dućan, kupovali mobitele, televizore, svu opremu koju smo imali, čak nas ni antikorona mjere koje su bile na snazi nisu puno zaustavile u poslovanju.Namjeravali smo čak zaposliti još dvoje ljudi, ali onda se dogodio taj svima po zlu poznati 29. prosinac. Bio sam u trgovini u tom trenutku. Izgledalo je strašno. Zidovi su se tresli, s polica su padale stvari, zid sa susjedne kuće se srušio i veliki oblak prašine je ušao u trgovinu. Izletili smo na cestu, a kad se taj užas smirio vidjeli smo razmjere štete. Zidovi su popucali, sa stropa je curila voda jer je pukla cijev na spratu kuće. Mobiteli i oprema su jako stradali, razbili se, oštetili, potopili se. Užas. Jednostavno smo bili prisiljeni napustiti ovaj prostor u samom središtu grada i ostaviti iza sebe naše uspomene,rad i život. Trgovina je nastala davne 2007.,a ja sam vlasnik već 6 godina. Došlo je do točke da smo ostali bez svega i da ćemo morati, nekako, bilo kako, pokrenuti novu trgovinu po treći put.
Imali smo velike dugove prema dobavljačima. Nismo znali kako da se izvučemo iz ove nevolje, a onda smo pokušali zamoliti nepoznate ljude da nam pomognu. Na društvenim mrežama smo uputili poziv u pomoć i organizirali Crowdfunding kampanju. Nebrojen broj ljudi koje znam, a još više one koje nikad nisam vidio u životu su uplatili novac. Stizao je i iz Hrvatske i iz inozemstva. Jednostavno ljudi su nam pomogli i donirali nam oko 30 tisuća kuna s kojima smo uspjeli podmiriti dugove dobavljačima. Ja jednostavno nemam riječi kako bih zahvalio svim tim ljudima. Ganulo me do krajnjih granica. Mene je uvijek bilo sram nešto tražiti jer sam navikao svojim rukama zaraditi novac i riješiti problem, ali u tom očajnom trenutku sam osjećao odgovornost prema mojim zaposlenicima i obitelji i sad, kad se sve pozitivno završilo, osjećam ogromnu odgovornost prema svim tim nepoznatim i pozantim ljudima koji su mi pomogli i motiviraju me za još bolji rad i ja ću im se odužiti na neki način – kad, tad.
Danas smo ovdje na Sajmištu. U Centru novog života gdje smo se smjestili u ovom kontejnerskom obliku na pedesetak kvadrata. Zadovoljni smo smještajom, sve je novo i kada se svi kontejneri napune obrtnicima očekujemo i veliki priliv ljudi koji će dolaziti u kupovinu, a za njih uz našu već postojeću ponudu mobitela i opreme i izradu ključeva – koje radimo jedini u gradu, proširili smo ponudu i na bijelu tehniku. Loša vremena su iza nas. Dolazi bolja budućnost. Dolazi Trgovina Goga po treći put.