Borovo

Autor:Miroslav Šantek

Čovjek za stolom smještenim uz samo staklo kafića na rubu pločnika je mirno pušio cigaretu, otpio bi pokoji gutjaj kave, svakih par minuta pregledavao zaslon mobitela, a ostalo vrijeme zurio u veliki ekran televizora na kojemu su se prikazivale neke američke avionske nesreće zaokružene u dokumentarac. Nije obraćao pažnju na ono što se upravo odvija s druge strane ulice. Sjedio sam za stolom pored njega, odakle se pružao pogled na ulicu u središtu Petrinje okupanu ranojesenskom kišom. Tmurno, sivo vrijeme, još turobnije jutro i prepoznatljiv zvuk udara velike željezne ruke bagera koji ruši staru kuću preko puta. Još jednu u nizu srušenih kuća u toj nesretnoj Petrinji. Samo se pogled spušta niz niz napuštenih zdanja, teško ruiniranog izgleda koje su vlasnici bili priomorani napustiti zbog svima poznatog potresa. Nikom nije jasno zašto se sve to tako sporo odvija, gdje su ti silni novci za obnovu i zašto se samo mjesecima polako ruši središte grada, a ne gradi se baš ništa. Među stanovnicima je sve manje nade da će se uopće išta pokrenuti u neko skorije vrijeme.Dani prolaze, pretvaraju se u tjedne, oni u mjesece i uskoro će i godina dana, a nijedna lopata nije zabijena u tlo. Nešto je trulo u državi Danskoj.

Ono što primjećujem je da se i sam počinjem pretvarati u nešto što ne želim. Kao da smo svi postali satatisti nekog ratnog filma, nekog besmisla koje predugo traje. Kao da svi postajemo umorni i nezainteresirani za ono što se oko nas događa. Netko pogine, netko ostane ranjen, bitka ide dalje. Tako i ovo. Sruši se kuća. Jedna, druga, treća… Poslije desete više i ne obraćamo neku pažnju na to. Sve to postane nekako bolesno normalno. A ne bi trebalo. Ni najmanje.

Ta kuća koju su upravo srušili i ona pored nje, a da od nje nisu ostavili ni traga, ni spomena je jedna od onih koju je svatko tko je ikada bio u Petrinji vidio. Staro zdanje, uklopljeno u austrougarski stil ovog malog banijskog gradića koji pamti puno bolje dane, kad je još do prije nešto više od trideset godina ovdje vladao mir i red. Uredan grad, obojane fasade, ceste bez rupa i ljudi koji se svađaju oko toga tko će platiti piće ii večeru, jer svi to u isti trenutak žele. U to doba, ovaj ugao je bio poznat – po onoj tvornici iz slavonskih ravnica i blata Borovo, a mladost se sudarala na njenim pločnicima u velikom broju. Ova fotografija na naslovnici je snimjena 2013. Tog srpnja kuća je zablistala novim sjajem potpuno obnovljena. Čovjek pored mene je zapalio novu cigaretu. Na televiziji reklame.