Foto: Zdravko Turkulin

Milenko Strižak

Mjesečeva pjesma

Žut mjesec noćas
Nadvrbio se dužinom rijeka i potoka
Dok provodi samotne noći
Uživa u svojoj moći
Privlačnoga svemirskog kurviša
Ne fali mu ni apstraktna piša.
Milijardama godina ustrajno odbija
Sunčevu svetost i svjetlost iz navike
Ili iz bezveznog hobija.
A razine mora bezobrazno dira
I tektonskim pločama usput ne da mira.

On čudak lud i zanesen
A svijet pod njim vidno potresen
I ne brine za zemaljske vodene tokove
Ni Banijske noćne sokove.

Ponaša se kao svaki pokvarenjak i gad
Dok besramno skriva svoj samački jad
Ne shvaća da nam napukle zidove klima
Njegovih oceana i mora banalna plima.

Dok diže im razine na mahove
Ne brine za naše nevolje i strahove.
Puninom svojom  na zemlju već ranjenu puca
Pločom po ploči tektonskoj tuca.

Taj perverzni romantik bez pokrića
Svojim  nehatom razara mir svih živih bića.
I malo koji bogovi dan
Ne nađe ovdje neki pandan
U liku oholog pijanog svata
Ili običnog uhljeba birokrata.

Oni uglavnom u svom interesu rade
I boli ih briga što nam se gade
I na kraju da ostane rima
Jebe se svima njima.