Autor:Miroslav Šantek
Bježi kišo s prozora…Tako pjeva pokojni Dražen Ričl – Zijo iz one najbolje i originalne postave grupe Crvena jabuka. Ali kiša ovog jutra ne bježi s prozora. Razlila se niz sumorno petrinjsko jutro i svojom hladnoćom je brutalno razbila ostatke babljeg ljeta u kojem smo još jučer uživali. Rupičaste ulice, nizovi parkiranih automobila kod osnovne škole, prazan i besmislen bez smijeha četa studentica petrinjski faks, mokro lišće na asfaltu, dimnjaci koji se puše. Danas je definitivno stigla jesen u grad.
Kod doma penzionera jureći auti prskaju vodom iz lokvi na cesti prolaznike, nanizali su se bezlični kontejneri državnih službi u niz, a usred te sive mokrine, na trgu nazvanom po narodnim učiteljima, u neposrednoj blizini nekadašnje preteče današnjih trgovačkih centara – ” Petrinjke” od koje nije ostalo baš ništa, u svoj praznini i očaju koji se otvara prema srušenom središtu grada – zrakom se širi zamamni miris hrane. Terasa je prazna i mokra, ali ispod male nadstrešnice, na samom ulazu u ugostiteljski kontejner kojeg zna baš svaki Petrinjac i koji je nahranio mnoga usta, za polumokrim stolom stoji mlada žena. Puši cigaretu, pijucka kavicu, a mobitel joj zvoni neprestano. Uzima olovku i u notes zapisuje narudžbu. Ćevapi veliki, hamburger, pljeskavica, s više pomfrita, doći će mušterije same po jelo u određeno vrijeme. Narudžbu lijepi na komad kuhinjskog namještaja pored drugih, a dvije djelatnice po tom redoslijedu pripremaju hranu. I ona će im se vrlo brzo pridružiti. Ustvari, ona je tu cijeli dan. Od ranog jutra do kasne večeri je na nogama, priprema hranu i brine se o narudžbama. Dan je, gledano sa strane vremenskih uvjeta grozan, ali njoj je lijep. Danas joj je rođendan. Tek 32.
Mihaela je rođena Zagrepčanka. I danas nosi prezime Horvat, mada je već 17 godina u vezi i životnoj priči sa Liridonom Nuhijem s kojim se doselila u ove banijske prostore. U toj ljubavi rodilo se i troje djece, a kad s njom popričate, shvatite da se ova žena u životu krvavo naradila, ali da i dalje ima nevjerojatnu životnu i poslovnu energiju. Njena opsesija je brza hrana. Tu je perfekcionista. Još dok je bila na praksi u kostajničkom hotelu, glavni kuhari su primjetili njenu strast prema poslu s kojim se želi baviti. Vidjeli su da je potpuno posvećena tom pozivu. I njen suprug, nadimkom “Lili” je majstor pripreme hrane. Ta simbioza je rezultirala otvaranjem privatnog biznisa kojeg su nazvali Fast food Lili, a njihov početak je zabilježen medijski na PS portalu. Jednostavno su nam se ti jednostavni i radišni ljudi svidjeli i pružili smo im podršku. I ove potresne kovid zime, kad je Petrinja doista bila razrušeni grad duhova bez ikakve nade u bolje dane, u tom očaju, ovi ljudi su uložili novac u ugostiteljski kontejner i krenuli ponovo u biznis. Objavii smo priču o tome, naši prijatelji i suradnici iz 24 sata su je zavrtjeli dalje, zaredale se televizije. Mnogi su bili skeptični, malograđanština je uvijek u svim sredinama prisutna. Mnogi im nisu davali nikakve šanse za opstanak, no dogodila se potpuno druga priča – ne samo da su uspjeli opstati, već ih danas šestero radi u tom malom kontejneru.
Mihaela i Lili, vremena za sebe i svoju obitelj nađu samo nedjeljom. Kao što i samo ime tog sedmog dana u tjednu sugerira – odmori se, ne radi, nađi vremena za sebe i svoje najdraže – tog slogana se i ova vesela ekipa pripremača hrane drži. U jednom trenutku nam se za polumokrim stolom pridružuje i Lili. Upravo je stigao s dostave i već ga čekaju nove vrećice i posude s hranom koju treba odvesti na određene adrese. Kaže da u nedjelju u povodu rođendana vodi Mihaelu na jedno mjesto. I to je sve. Nek ostane tajna – veli.