Autor:Miroslav Šantek
DONACIJA S MORA
Kiša zapljuskuje Meksiko. Ne, onu veliku zemlju na drugoj strani svijeta, već petrinjski kvart kojeg dodiruju Carekova i Reljkovićeva ulica, kako su to stari Petrinjci nazvali. Kroz lokve na cesti probijam se skoro do kraja slijepe ulice koju netko nazvaše imenom Matije Jandrića . Ovdje sam ušao nedavno i napravio priču koju su prenijeli svi veći hrvatski mediji, kad je obitelj Rožić koja je nakon potresa poslala očajnički videopoziv u pomoć preko društvenih mreža, a koji je primjećen čak u Njemačkoj, gdje su dobrotvori iz grada Maintza gdje djeluje Njemačko-hrvatsko društvo, prikupili 15 tisuća eura i osobno ih donijeli na ovu adresu još jedne petrinjske obitelji i svaku darovali sa 7500 eura. Obitelji je srušena kuća, žive u kontejneru i počeli su graditi novu kuću od 80 kvadrata i ova neočekivana financijska injekcija im je jako pomogla, a onda su stigle još jedne dobre vijesti. Kako je glava obitelji Marinko vlasnik obrta za prijevoz koji datira još iz 1978. i član Udruženja obrtnika Petrinja – Glina – Topusko, stigla je donacijska pomoć u obliku građevnog materijala vrijednog 30 tisuća kuna s mora, s otoka Krka, gdje je tamošnje Udruženje obrtnika Krka odlučilo pomoći nekom petrinjskom obrtniku. Izbor je pao na obitelj Rožić koja pokušava do zime sagraditi kuću i preseliti se iz skučenog i neudobnog kontejnera u novi dom.
Na mokroj travi stoje ljudi i gledaju kako se s kamiona skida građevni materijal i slaže na hrpu. Kiša pada preko njihovih lica ali se svi smiju. Zadovoljni su. Ovdje je Ernest Bonifačić, tajnik Udruženja obrtnika Otoka Krka, koji sa svojim petrinjskim kolegom Stjepanom Panežićem, predsjednikom Udruženja obrtnika Petrinja – Glina – Topusko i domaćinom Marinkom koji trčakara oko kamiona i pomaže pri istovaru ne mare za ovaj prolom oblaka iznad Petrinje. Njima je najbitnije da su istovarili stvari koje će služiti za pokrivanje krovišta. Obrtnici pomažu obrtnicima. Još jedna kuća bez pomoći državne gradnje će se sagraditi jer to zna koliko bi još u kontejneru ova obitelj trebala živjeti dok im država ne napravi kuću. Uzdaj se u se i u svoje kljuse – vele pametni ljudi.
BUŠILICE BRUJE, PIJE SE RAKIJICA
Iz mokrine ulazim kroz vrata kuće u izgradnji. Tek sazidani zidovi prostorija od crvenih cigli, zvuk bušilice majstora koji zvuči kao rafali automatske puške, puno građevnog materijala i alata na betonskom podu i nasmijana lica žena koje sjede za stolom prepunim pića. Od kavice, sokova, piva pa sve do rakijice. Gazdarica Vanja je presretna. Gradi se nova kuća u kojoj će njeno dvoje djece biti na suhom i sigurnom od nekih mogućih budućih potresa, a i njihov život će ponovno izgledati kao prije ove nevolje. Vanja časti radnike i članice domaćih obrtnika. Ulazi i muška ekipa. Iz kamiona je sve istovareno. Posao je gotov. Vrijeme je da se sjedne za stol i nazdravi i podijele darovi. Za bolju budućnost i ove obitelji i cijelog ovog napaćenog kraja.
