Autor: Marjan Gašljević
Antun Tun je nastao negdje poslije „onog“ rata po književnom ocu koji je seljacima otimao „u ime naroda“ žito i sve ostalo odokativno ocijenivši količinu dobara koje je domaćinstvo moralo dati. Seljak je na različite načine zagorčavao život sakupljaču prvenstveno pokušavajući izbjeći da ga ovaj materijalno ogoli. Da mu još malo zagorči život sakupljač je složio ovu pjesmicu rugalicu koja je, na koncu, više išla u prilog seljaku nego njemu. Sve tako nekako mi sliče i današnji derikože hrvatske sirotinje.
Zove tako neki dan jedan Banijac:
-„Alo, da li je to Vodovod?“
-„Nije. Dobili ste Elektru.“
-„Nema veze. Svejedno. I vama jebem mater.“
Većinu mojih poznanika i prijatelja ovih dana opako muči šestomjesečni obračun električne energije koji im sjeda u poštanske sandučiće. Neki su, kažu, sjeli pred sandučić kada su pročitali iznos koji distributer električne energije od njih potražuje. U prvi su mah pomislili da se radi o zabuni međutim da je na djelu „deranje“ uvjerili su ih susjedi i poznanici.
Nešto poslije onog katastrofalnog potresa na našem području pored mnogih dobrotvora koji su priskočili s pomoći isprsila se je i Hrvatska Vlada preko svoje zlatne koke HEP-a kao opraštajući rate za električnu energiju. Moja prva susjeda umirovljenica sa skromnom obiteljskom mirovinom, a čije nije skromna, mi tada reče da će ona, usprkos tom „opraštanju“ ipak redovito uplaćivati rate jer ne vjeruje ni Vladi, ni Elektri da joj se ne nakupi nekoliko rata koje tada neće moći platiti a onda „zna se“, cvikcange.
Jebote, kako je ta, jedva pismena, žena bila u pravu.
Prijatelj mi, neko jutro, divlja na kavi. I on je slično kao i spomenuta umirovljenica redovito plaćao svoje rate struje ali, za razliku od nje, u uvjerenju da „to opraštanje neće proći samo tako“. Inače mu je, kaže, potrošnja oko 130,00 kuna koje mu redovito daljinski očitavaju i šalju račun za, dakle, potrošenu el. energiju. Iznos obračuna ga je šokirao sa svojih 1800,00 i nešto sitnog kuna koje mora doplatiti. Primio se čovac maila, primio se telefona. „To smo ocijenili odokativno koliko bi vi mogli potrošiti, pa, eto, platite a u idućem ćemo obračunu vidjeti kako stojite .“ Naravno da je podivljao, „čemu onda jebeno daljinsko očitovanje“? „Platite pa možda doznate.“
I on je samo jedan od mnogih koji ovih dana zovu, plaču, psuju ili strpljivo čuče pred Elektrom da bi saznali da moraju, kao svojevremeno onaj Vitezov međimurski seljak, platiti i takav odokativni obračun.
Na koncu, ovih smo dana i tako doznali svakojakih apsurda koji su iznikli iz tog famoznog Elektrina „oprosta“.
U Zagrebu u kojem je samo takvo sranje sa svim i svačim što bi po nekima „trebalo zaboraviti i krenuti ispočetka“ aktualna je Gradska vlast smijenila vodstvo Gradske plinare koje nije ugovorilo plin valjda ih je kalendarski dolazak zime iznenadio.
U prvi mi je mah bila ideja pisati o presudi za korupcijsku aferu „Fimi media“ o kojoj svi govore i pišu. Vladajuće će Stranka po presudi platiti nekih 18 miliona kuna hrvatskih građana na ime kazne i povrata nelegalno izvučenih para. Jesu im naudili. Predsjednik Stranke hladnokrvno kaže da će iznos platiti, pa zašto i ne bi, što ga na koncu košta, žustro pizdeći na činjenicu da ga neki, kaže, povezuju s svojevremenim jamljenjem tih novaca. I njega i dio vodećih stranačkih kadrova koje je, i tada a i sada, preuzela takva sinkopa da maglu te sinkope ne bi razgrnuli svi psihijatri i psiholozi Hrvatske. Ujedno upire prstom u ostale stranke koje nisu jamile, ili im bar nije dokazano i presuđeno: „Neće mene povezivati sa Sanaderom ti redikulozni, ekstazični, despotični, manijakalni trećerazredni politički amateri. Mi smo potpuno nova stranka.“
Nema, dakle, normalne političke opcije u Hrvatskoj. Ostaju samo ukravačeni, uljuđeni kadrovi koji ništa nisu znali, vidjeli i čuli dok su milijuni „putovali“ od ruke do ruke. I zbilja, što jest, jest, kud ćeš bolje od uglađenih, profiliranih lopina s kojima uvijek znaš na čemu si za razliku od onih redikula, ekstazičnih manijaka, i šta je znam čega već s kojima nikada nisi na čisto a ni sami ne znaju „bi li piškili ili kakili“.
Ako spremačica u svojstvu privatne osobe da bi radila u državnoj službi treba potvrdu da nije kažnjavana treba li pravna osoba da bi vodila državu istu takvu potvrdu?
“Alo! Elektra?”
“Nije. Ovdje ….”
“Nema veze. I vama …….”