Festival kestena: Dan kad je Petrinja doista bila sretna

Autor:Miroslav Šantek

Tamo gore, na vrhu Hrastovačke gore je tiho. Ne čuju se više glasovi stotina ljudi koji su još jučer uživali u okrilju guste kestenove šume na vrlo dobro organiziranoj i sjajno posjećenoj Planinarskoj kestenijadi. Ostale su ugodne slike u glavi i želja za ponovnim dolaskom na ovo čarobno brdo. A jutros je listopad podario prekrasan dan. Kao iz bajke. Prosuo je toplinu sunca i plavetnilo neba na tu Petrinju toliko stradala da to više boli. Sunce je osvijetlilo nanizane štandove po uskim stazama petrinjskog parka, jedinog sigurnog i prilično očuvanog mjesta u središtu grada, a od ranog jutra, sve više ljudi je dolazilo u njegov zeleni mir. Zamirisali pečeni kesteni, začuo se veseli glas stotina djece koja su skakutala po velikim igračkama na napuhavanje, a odrasli su razgledavali izloženu ponuđenu robu na prodaju lokalnih OPG-ovaca. Postavljeni su i stolovi i klupe za odmor, druženje i uživanje u tamanjenju pečenih kestena od kojih na kraju ostanu samo crne usne i prsti, a cijelim prizorom dominira mala bina s razglasom. Organizatori petrinjske kestenijade, Turistička zajednica Grada Petrinje i Grad Petrinja su ovaj dodatak, za sve one koji nisu mogli otići na samu Hrastovačku goru, nazvali Festival kestena. Prilika da se Petrinja prezentira kao grad ovih slastica s drveta što on definitivno jest.

Rajkovići i Ćosići su svoje klince skupili na hrpu i poziraju ispred objektiva mog fotoaparata. Oni su dio Petrinjaca koji su u velikom broju svoju djecu doveli na ovu kesten feštu. Ne sjećam se da je ikada prije toliko klinaca poželjelo i sudjelovalo u zabavnim igrama koje su organizirali animatori Josipa i Emir Trklja i Siniša Stanešić. Oni jednostavno ne mogu doći do predaha. Djeca se natječu u skakanju u vrećama, njihovi roditelji sve to pomno prate i fotografiraju. Vidi se da su svi veseli i da im je u ovom trenutku dobro. Jer doista, dobra energija se širi parkom, gdje se baš kao i kod Piramide jučer stvorio veliki red za kupnju kestenovih kolača, a jedna Petrinjka, rođena kao Željka Škrinjarić i koja se sredinom osamdesetih odselila na sinje more i udala u Kaštelima i promijenila prezime u Perdić, nikad nije zaboravila svoj kraj i uvijek mu je pomagala. Tako je bilo i za ovih potresnih dana, a za ovu prigodu je došla s ekipom iz Kaštela koji su podijelii Petrinjcima besplatno od srca sve što su pripremili djeca, roditelji i svi Kaštelani – slastice, domaće kolače, doa, maslinovo ulje, začinsko bilje, čajeve, vina.. Željki je na službenom otvorenju festivala zahvalila gradonačelnica Magdalena Komes i još jednom ponovila da je Petrinja i nakon svih ovih strahota živ grad koji može dosta toga ponuditi.

Na bini sjede dva dečka i jedna mlada dama. Spremaju se za svirku. Ona se zove Kim Version i nikad nisam čuo za nju, ali kad su krenuli i kad su akustično jako dobro obradili klasik Bijelog dugmeta, vanvremensku baladu, Sve će to o mila moja prekriti snjegovi, ružmarin i šaš i kad je Kim zapjevala ovu zahtjevnu pjesmu koju je Bebek visoko otpjevao, što se mene tiče, kod mene su dobili prolaznu ocjenu. Bijelo dugme s kraja sedamdesetih i listopadska čarolija petrinjskog parka su dobitna kombinacija. Ova atmosfera se nastavila satima. Ljudi su dolazili i odlazili, sve do popodneva. S ovakvim događanjima koji i ne zahtjevaju neka velika novčana sredstva, ali kad su dobro odrađena, Petrinja doista ponovo izgleda kao urbana i ugodna sredina. Na sredini Nazorove susrećem voditelja ovog programa, poznat televizijski lik Mirko Fodor gleda visoko prema oštećenim krovovima s obje strane ulice. Ne može vjerovati kakva je katastrofalna sila zatresla Petrinju i napravila ovoliko nepovratne štete. Vrti glavom u nevjerici. Odlazi dolje niz ulicu. Ali tamo u daljini mirišu kesteni, smiju se djeca i čuje se muzika. Svira i svira.