špranca

kad se nauči
umiri
poravna sve žile u sebi
propusti slad
obradi vrtlog i sjene
kao mirna rijeka poteče
ponese sve
izrodi list i cvat
zaleluja ljepotom
tad ruke iz daljine
obruč spoje
uznesu
čuvaju se
od povreda i hladne kiše
svakim se danom
iznova kroje
da cvat traje
da ne staje

Boba