Autor: Marjan Gašljević
Danas, u nedjelju 17. listopada održavaju se unutarstranački izbori u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. U županijskoj organizaciji HDZ-a Sisačko-moslavačke županije bira se Predsjednik Županijske organizacije, dopredsjednici te članovi Županijskog odbora Stranke kao i Predsjednica „Katarine Zrinski“, organizacije žena HDZ-a. Na razini Gradskog odbora Sisak kao i gradskih odbora drugih gradova Županije biraju se Predsjednici Gradskog odbora, dopredsjednici te članovi Odbora i predsjednice organizacije žena „Katarina Zrinski“.
U prijepodnevnim satima izlaznost u Sisku i nije nešto velika. Da li je razlog tome što članstvo nema prilike birati obzirom da je kandidata upravo onoliko koliko treba biti i izabrano. Da sam zločest i da se radi o starijim kandidatima rekao bih da je na dijelu „socijalističko nasljeđe“. Radi se, međutim, uglavnom o mlađim kandidatima koji nisu „kusali“ nedaće socijalizma i tadašnje komunističke demokracije. Ili je, možda, razlog u nečemu drugom.
Sami unutarstranački izbori u ovoj najvećoj stranci u Hrvatskoj do sada nisu poprimili neku pozornost osim, kazao bih, u Zagrebačkoj organizaciji i još ponegdje gdje bi trebali „otpasti“ neki stranački seniori kojima se to baš ne čini opcijom.
Osobno, analizirajući ponuđene kandidate, čini mi se da Stranka ima problem nedostatka kadrova. Ovaj zaključak izvlačim iz činjenice da, usprkos mlađim kadrovima, biračima se nude kadrovi koji su već „uspjeli“ izgubiti nekoliko izbora. Dobra politička praksa, naime, nudi rješenja gubitka izbora na način da se biračima u novoj izbornoj rundi ponude nova lica i nove ideje lišene gubitničke „karizme“. Kako se unutarstranački izbori sprovode u vrijeme neposredno poslije parlamentarnih i lokalnih izbora ostavlja se vrijeme da ti novi likovi čije slabosti i nekompotencije ne proizilaze iz gubitka izbora imaju dovoljno vremena da se predstave kao novi likovi koji nude nove politike kojima na prethodnim izborima birači nisu kazali „NE“,
Mora se priznati i da se sami izbori provode u sjeni pravomoćne presude Stranci što je, na neki način, dobrodošlo u pravo vrijeme za unutarstranačke promjene o kojima Plenković dulje vrijeme govori i, očito, želi ih. Ma što god tko mislio Plenković je trenutno jedini hrvatski političar koji može sigurno voditi Hrvatsku za što mu trebaju nove snage neopterećene gafovima iz prošlosti. Isto tako moramo prihvatiti i činjenicu da je HDZ stranka s ogromnim brojem članova i kao takva je inertna radi čega je nemoguće Stranku i njezine politike mijenjati u trenu već se radi o procesu za koji je nužna sistematičnost i strpljenje. U tom procesu, ma koliko se zaklinjali u jedinstvo, uvijek postoje ljudi uvezani u interesne skupine koje, radi svojih sitnih interesa, pružaju otpor promjenama i opstruiraju određene nužne i, na koncu, neumitne procese.
I dok članstvo ne shvati da gubitnici prethodnih izbora teško mogu dobiti neke izbore koji slijede i da nema snage ni vjerodostojnosti makar nudili i neke nove priče kao i opstruirali uključivanje novih kadrova, a vjerujem da ih ima, i dalje će se taljigati, rasipati i ljudi i pozitivna energija. Takvim razmišljanjima i ponašanjima sigurno će se odgoditi nužan napredak i pozitivne promjene koje su nam, i kao Stranci, i kao Društvu, neophodni.