Novinar Antun Petračić
Posljedice katastrofalnog potresa, s obnovom po državnom modelu i tempu, svatko bez razlike na dob i spol po Banovini osjećat će godinama. Djeca i mladi odrastat će uz gradnju ili saniranje štete, oni u godinama neće uopće vidjeti, doživjeti i dočekati. Iznimka su nove brzo sagrađene građevine iz osobnih ulaganja i privatnih donacija, ali to su rijetke laste u (pre)velikom jatu potreba i zahtijeva.
– Izgradnja stanova i kuća trajat će od dvije do pet godina, prva useljenja uslijedit će sredinom proljeća iduće godine, prvi ugovori za ove radove potpisuju se u studenome – najnovije iz Zagreba poručuje Gordan Hanžek, prvi čovjek post potresne obnove Banovine. Državni tajnik Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje procjenjuje izgradnju 2000 zamjenskih kuća i 14.000 stanova, trenutne vrijednosti 4,5 milijardi kuna, a još i većih troškova ako se nastavi započeto (i još uvijek u tijeku) galopiranje cijena građevinskog materijala.
Po Petrinji i okolici svako domaćinstvo nosi svoju sudbinu, potresne i stresne nakon potresa pojedinačne i skupne priče i situacije, rekli bi, svima teško i neizvjesno, a nekima još teže…
K tome, još uvijek živimo uz povremene „opomene“ iz nemirnog i bučnog, nikako stabiliziranog podzemlja. Kažu stručnjaci da do smirivanja treba pričekati ( i preživjeti) najmanje dvije godine.
Gospođa Mira Modronja vlasnica je nekadašnjeg popularnog i poznatog butika trgovine – kozmetike u haustoru Nazorove ulice br. 20. Tu je pod nazivom N&M poslovala 15 godina, a zatim iznajmljivala lokal za znani Krojačko-trgovački obrt i salon vjenčanica Jana. Sada se ova nekretnina u najužem središtu grada sastoji od „načetog“ krovišta s opasnosti urušavanja pa preventivno poduprtog željeznim cijevima, a s južne strane jednako tako problematičnog zida, ogoljelog nakon rušenja cjelokupne susjedne katnice Dolenca.
– Bole me i srce i duša kada uđem u ovakav tužan i opasan, nekada malen, ali moj prevelik i voljeni prostor. Ne dolazim često, bojim se, više sam u prolazu, samo naviru sjećanja i uspomene, uz suze i tugu. Ovo smatram svojim trećim djetetom, nakon sina i kćerke i njihovih obitelji – unutar bivšeg butika uz veliko zidno ogledalo, rijetkog ostatka donedavne trgovine, priča nam poznata Petrinjka.
Čeka rješenje o budućnosti, ne zna ništa pobliže hoće li se sanirati ili i ovo njeno rušiti do temelja, jer takvo rješenje u sadašnjoj Petrinji očekuje povezanu bivšu kuću Gare Pavičića, u kojoj smo desetljećima kupovali obuću Šimecki.
U trgovanju je Mira Modronja provela punih 39,8 godina i ponosna je na svoje zanimanje, posao pun dinamike i stalnih susreta s puno ljudi.
– U prvom planu uvijek su prevladavali osmijeh, uslužnost i pristupačnost. Ovo osnovno „trojstvo“ naučila sam u mladosti, kao mlada prodavačica u Glini, čime sam nastavila zanimanje svoga strica. Bez trgovanja ne mogu ni sada – veli naša sugovornica.
Taj drugi dio priče o gđi. Modronja dešava se na izdvojenom prostoru Gradske tržnice Petrinja, „buvljaku“ predviđenom za prodaju rabljene robe, gdje svakog tjednog sajmenog utorka i isto takve žive i posjećene subote, prodaje polovnu odjeću i obuću.
– Sve je dječji višak od četvero unučadi i popadalo iz ormara zastresenih potresom. Čisto, uredno, cijelo, kvalitetno…- zbori gospođa, kojoj dolasci kupaca uz pokretni štand odvlače misli i brige o stanju haustora u Nazorovoj ulici.