Autor:Miroslav Šantek
Jučer, na jutarnjoj nedjeljnoj kavi, moj prijatelj koji je doživio tešku nesreću od potresa jer mu je kuća jedna od ovih ruševina u središtu grada, priča mi da i ovo malo što je ostalo cijeloga na ući vandali uništavaju. Najnovija stvar je da je probijeno staklo lokala koje je ostalo cijelo – ciglom. Netko je uzeo ciglu s ceste i iz čiste obijesti bacio u izlog. Srećom, nije se svo staklo rasulo, već je ostala poveća rupa. A nekoliko noći prije, kasno se vraćajući i obilazeći kuću (koju su mu provalnici jednom zgodom dobrano “očistili”), primjetio je hrpu klinaca kako divljački tresu zaštitne ograde svom snagom, a kad su vidjeli svjetla automobila kako im prilaze – razbježali su se u mraku. Jedino što se može reći da je ovdje kućni odgoj potpuno zakazao.
A ovog sunčanog poslijepodneva put me odveo prema kupalištu na Kupi. Prelazeći most na Petrinjčici u Kaniži, primjetio sam odbačene znakove s obližnjih gradilišta kako leže u vodi. Nekome je to bilo zabavno. Iščupati znakove iz zemlje i baciti ih u korito rijeke. I otići kući na spavanje – mrtav hladan. Baš je bila fora. Gledam kako se neki stariji ljudi koji su se prošetali do tog jedinog potresom netaknutog dijela Petrinje, gdje se može prepustiti mozak i misli plutanju vodom i jarkim bojama jeseni – jednostavno zgražaju na taj prizor.