Srednja Dalmacija usred jeseni: „ I tebe se pita!“, javna tribina Grada Trogira o budžetiranju u 2022. (Toga u Petrinji nemamo)

Zapis Antuna Petračića

 Što bi imali (  dobili i kakvi bili ) Lika, Kordun, Banovina i dublja kontinentalna Hrvatska, ili s druge strane Primorje i Dalmacija, bez  surog Velebita, najvećeg planinskog lanca Lijepe naše. Od prijevoja Vratnik kod Senja do izvora Zrmanje blizu Knina svojom ljepotom i divljinom proteže  se 145 kilometara,  najviši mu je Vaganski vrh na  1757 metara, golih  kamenitih stijena  s južne morske strane, a šumovit i gorovit s ličkog sjevera, cijeli masiv  u cijelosti je zaštićeni park prirode. 

Ovo pitanje postavljamo si mi kontinentalci svaki puta kada preko (ili kroz) Velebit ulazimo u Dalmaciju. Minulog vikenda opet sam o tome razmišljao, pogotovo o klimatskim utjecajima Velebita, nakon oblačnog sivila i povremenih kišnih pljuskova od Petrinje  do tunela sv. Rok. 

Dvostruka luknja autoputa, izlazna iz Like i ulazna u Dalmaciju – sve je promijenila. Nakon par minuta vožnje po 5679 metara dugačkom sv. Roku drugačiji susret, nevjerojatna slika i neočekivan doživljaj: iza nas tmurno, sivo i  kišovito prijepodne, sa šumskim  lišćem  prošaranih jesenskim bojama, već na zadnjim metrima  tunela iznenađenje jarkog sunca, toplo, ugodno, nestvarni pogled na plavetnilo neba i modrinu mora u dubini… 

To je uobičajeno „bablje ljeto“  Dalmacije u ovo doba godine, pa i život ljudi  istim načinom: još uvijek lagana odjeća, obavezne sunčane naočale, na otvorenim terasama zauzeti stolovi… Dalmatinci uživaju, odmaraju se, mnogi od njih unatoč kovid napasti broje turistički zarađene eure i dolare, a oni najuporniji i nestrpljivi odmah po zalasku sezone ulažu zaradu u gradnju, daljnje proširenje i povećanje svojih ugostiteljsko-smještajnih kapaciteta. Svjedoče tome skele uz fasade, majstori-radnici na njima. 

Ovo je uobičajena slika duž mjesta i naselja srednje Dalmacije, prevezenom   uz obalu starom Jadranskom magistralom bez gužve stranih vozila i općenito izostanka najezde inozemaca. Čujemo ipak u prolazima najviše razgovora na njemačkom, to su Hrvatskoj stalni vjerni gosti Nijemci i Austrijanci. 

Iza silne navale inozemnih gostiju, unatoč kovidu, na Čiovu su  čiste i  uređene plaže, iz Kaštelanskog zaljeva bure i jugo još nisu nanijeli plutajući otpad, koji se organizirano uklanja uoči nove sezone, znadem iz iskustva dolazaka ovdje više puta godišnje.    I male barke, brodice, čamci  mještana s oznakom TG miruju u lučicama i zavjetrini,  tu će provesti cijelu zimu, a na normalnom  je i splitska zračna luka Resnik. Na kaštelanskoj strani, nasuprot našeg boravka na otoku Čiovu, prorijeđeni su doleti-uzleti  inozemnih zrakoplova kroz ova „vrata“ uobičajeno masovne bujice  stranaca. 

 Dalmacija se  vratila u svoju posezonu,  kod domaćih  sada naveliko dozrijeva čista zdrava ekološka hrana, pa se dvorišta i vrtovi zelene od povrća i šarene od voća. Rodila su stabla mandarina (zdrave su za zdravi život, popravljaju raspoloženje mladima i starima), slične vinovoj lozi razgranale se  grane kivija  (vrlo rentabilna kultura u ovom podneblju), podrijetlom s Dalekog Istoka sve više osvaja kumquat (čudesno voće), udomaćen je egzotični kaki (japanska jabuka, tamo nacionalno voće,  a zapravo podrijetlom iz Kine)…

 Na  uvijek važnu   berbu  u studenome i prosincu čekaju nasadi masline (Dalmatincima najbrojnija, najdraža i najisplativija kultura), među voćnim simbolima ovog podneblja karakteristični su grejp i nar, a još u vijek su u zriobi limun (obavezno voće u svakom ćošku),  te kasnije sorte dobro rodnih  stabala naranči.

Dalmatinke su  pobrale prvi urod raznovrsnog vrtnog zelenila, a klima im omogućuje drugu sadnju i novi rast  istog povrća, pa se kod mojih domaćina, šogorice Jasne, dvostrukog ( krsnog i vjenčanog) kuma Ivice i njihove Maje opet sve zeleni drugim ovogodišnjim nasadom mladog kupusa, salate, brokule, luka, krumpira i dr. Ako bura i smrzavica ne (po)ometu,  ovo će se izravno iz vrta blagovati za Božić. 

Trogirska rivijera zbraja turističke rezultate 2021. godine, a ovdašnja vlast,  na čelu joj je gradonačelnik Ante Bilić  iz SDP-a, sprema se naveliko za iduću i daljnje sezone. U njihovih osam mjesnih odbora i sam grad Trogir ovaj i idući tjedan održavaju se javne tribine „I tebe se pita!“, projekt participiranog budžetiranja u 2022. Jedini su cilj i zadaća: građansko aktivno  predlaganje  i utvrđivanje mjesnih potrebe kroz idući godišnji proračun. Izravno se  raspolaže s 1,3 milijun kuna, pristiglo je 342 prijedloga, a zborovi građana Arbanije, Žednog, Mastrinke, Čiova, Plana, Grada, Travarica, Drvenika Velog i Drvnika Malog određuju prioritete svojih malih investicijskih potreba i želja. 

Ovakve slične prakse i primjera dogovaranja i odlučivanja u osnovnoj bazi životne sredine, nemamo mi u Petrinji (!?)

U planovima  Trogiranki  i Trogirana nalaze se i groblja, a  posljednja počivališta najbližih posjećivana  su već proteklog vikenda i time  se naveliko pripremalo za Svi svete i Dušni dan. U odnosu na naša groblja sa zemljom i time lakšom (i jeftinijom) izgradnjom grobišta, po Dalmaciji se čvrsto kameno tlo buši  mehanizacijom i kopa strojno,  pa su skupe obiteljske  betonsko-mramorne   grobnice planski poredane, a  izvana svaka drugačija, kako su zamislili  i proveli nasljednici.    

Čiovu i Trogiru prometni spas donio je novi vitki, lijepi, funkcionalan moto i pješački prijelaz  kopno-otok, nazvan Mostom hrvatskih branitelja,  pa je prigoda za obnovu onog starog, uskog, ne uvjetnog,  dotrajalog, decenijama ranije prometnog uskog grla usred sezone s 40.000 gostiju na ovoj rivijeri. U tijeku je jesensko-zimsko-proljetni generalni temeljiti zahvat obnove važnog objekta u vrijednosti 20 milijuna kuna, s rokom dovršenja  do lipnja 2022. Dok su bez ovog prijelaza usred Trogira  pješacima  s obje strane Grad   plaća besplatni cjelodnevni prijevoz brodom s 50 mjesta u zatvorenom prostoru.

Ako puno toga nemamo mi u Petrinji, što imaju oni uz i na  moru, zajednički su nam – potresi! Jednako je nemirno, nepredvidljivo i opasno  ispod zemlje  kod Petrinje i u okolici, kao po Dalmaciji i šire. U prošlosti  je dobro (po)treslo, a o toj neugodnoj temi u Splitu je prošli tjedan održana konferencija Upravljanje katastrofama, s koje je subotnja Slobodna Dalmacija prenijela puno zanimljivog i poučnog. Seizmolog  Krešimir Kuk kaže da je  samo u prošloj godini u Hrvatskoj registrirano više od 16.000 potresa. Dalmacija je među najaktivnijim seizmološkim  područjima, a   u katastrofalne, razorne, jake i velike potrese ubraja se onaj  6. travnja 1667. u Dubrovniku i okolici.  U samom potresu i odmah velikom požaru u Gradu poginulo je oko 400 ljudi, a prema  sadašnjim mjerilima bio je jačine 9 stupnjeva Merkalija. I Zadar, i Split i otoci doživjeli su u prošlosti svoje potrese, od 14 do 19 stoljeća najviše su s jakih 8. ili 9 stupnjeva stradavali Dubrovnik i Kotor.  Po Dalmaciji i pučini Jadrana i tijekom ovog na izmaku mjeseca listopada  treslo se i drmalo. 

Nije se još smirio ni „petrinjski rasjed“, malo-malo javlja se neukrotiva sila iz podzemlja. Ne ponovile se strahote  lanjskog 28. i 29. prosinca.