Napisao i snimio Antun Petračić
Obilježeni su 1. i 2. studeni, blagdani Svih svetih ( Sisveti, Sesvete) i Dušnog dana ( spomen na sve vjerne mrtve). Dva su to glavna dana u godini kada katolici slave sve svetce i sjećaju se svakog od svojih osobnih dragih i milih pokojnika.
Na Svi svete i Dušni dan tradicionalno se, oduvijek i za navijek, obilaze groblja i posljednja počivališta, čiste i uređuju grobovi, postavlja cvijeće, pale svijeće, ostavljaju lampioni, služe mise zadušnice, blagoslivljaju grobišta…
Misli, sjećanja, uspomene, molitve, nada i ufanje u zagrobni život usmjereni su tamo u Nebesa, gdje vječni život očekuju oni bez razlike na crkvu kojoj pripadaju i vjeru koju štuju.
Lijepo vrijeme ponedjeljka 1. studenoga, u Hrvatskoj proglašenog državnim blagdanom s neradnim danom, izmamilo je puno ljudi i na groblja Petrinje i okolice, a današnji vremenski pogoršan ponedjeljak izlazak iz kuća ( ili kontejnera onih najviše stradalih u potresu) nagnao samo rijetke.
Prvi radni dan u studenome na redoviti je posao vratio i djelatnike groblja u sastavu Komunalca Petrinja, gradske tvrtke koja skrbi o sveukupnoj uređenosti i zadaćama posljednjih počivališta, a takvih je čak – 24. Četiri su gradska groblja, a još 20 na seoskim područjima. U ovoj godini u sastav Komunalca ušla su groblja Nebojana, Dumača, Farkašića, Vratečkog, Slane, Peckog, Gornje Bačuge (predio Janjani) i Luščana ( predio Bajlovići). U njima se, po proceduri jednakoj za sva ostala groblja, održava standard čistoće i urednosti, obavljaju ukopi s ponudom svih popratnih sadržaja, po narudžbi obavljaju betonski poslovi, a uz sve ovo novo uvedeno je i plaćanje obvezatne godišnje naknade za svako grobno mjesto.
Vezano uz ovu zakonsku obvezu Komunalac Petrinja na grobljima s kojima upravlja postavio je dobro vidljive obavijesti-pozive nasljednicima, vlasnicima grobnih mjesta na ažuriranje podataka o urednosti plaćanja godišnje pristojbe, jer se nakon deset godina nepodmirenja duga grob može oduzeti.
Katastrofalni potresi u zadnjim danima prosinca prošle godine teško su oštetili i sva groblja u mjerodavnosti Komunalca Petrinja.
– Od ukupno 6000 grobova s njih 1043 urušene su nadgrobne ploče, polomili se mramorni pokrovi, pomaknuli temelji i nastala druga oštećenja, a šteta je procijenjena na 2,481.700 kuna. Sva su groblja foto dokumentirana i takva evidencija nastalog stanja predana Gradu Petrinja za skupno izvješće Vladi RH i EU o fizičkim, materijalnim i inim posljedicama velike katastrofe – kaže Željko Tonković, direktor Komunalca Petrinja, na toj dužnosti od 12. listopada iz ove jeseni.
I nakon punih deset mjeseci od podzemnih udara iz „petrinjskog rasjeda“ još je puno nesaniranih i nepopravljenih grobova, pa Ž. Tonković poziva korisnike da to učine, a očekuje se da, uz ispravne račune od ovlaštenih izvoditelja, nastale troškove naknadno nadoknadi država.
– Samo Komunalno o svome trošku vratit će prvotni izgled nekoliko spomenika od općeg kulturnog značaja i povijesne važnosti, kao što smo uoči Svih svetih ispred kapele sv. Benedikta uredili za nekadašnjeg gradonačelnika Petrinje Miroslava Ebnera ( 1847.-1891.)- dodaje direktor ovog poduzeća.
Na nasuprotnoj strani grobne parcele uoči dvaju blagdana podignuta je i ploča obitelji Gregurinčić, ispred koje od ove jeseni počiva bivši gradonačelnik Petrinje dr. Miroslav-Grga, a trajno i sigurno učvršćenje napravit će njegova supruga Dragica.
Ministarstvo kulture i medija RH preuzelo je brigu o saniranju u potresu teško oštećene kapele sv. Nikole čudotvorca, na pravoslavnom groblju u sastavu središnjeg groblja Petrinje. Oko ostataka stare crkvene građevine postavljene su skele, a na otkrivenom krovištu nazire se ugrađena drvena noseća konstrukcija.
Neposredno pred Svi svete, 30. listopada, u obiteljsku grobnicu s južne strane kapele, pokopan je najstariji Petrinjac, Josip Lochert, krojač po zanimanju, umro sa 100 godina i nepuna dva mjeseca, rođen u rujnu 1921. Dva nova ukopa na početku studenoga slijede ove srijede, a po svim grobljima na mramornim ili betonskim pločama ostali su epitafi, trajni pisani tragovi sjećanja živih na pokojnike.
„Spomenik podižem sam sebi za života“ izdvaja se poseban natpis, izgleda bez roda i poroda pokopanog, jer su unutar nedovršenog betonskog okvira prevladali trava i korov.
„Otac plače, majka suze lije, braća kažu nema najmilije“- epitaf 8-godišnjoj djevojčici.
„U brižnom radu i trudu znoja, živiste samo za djecu svoju. A iza groba u duši našoj, vječan je spomen ljubavi našoj. Zahvalna djeca“
„Tebe više nema, ovaj kamen je naša uspomena, sudbina ti život uze, majci osta bol i suze“ (pozdrav sinu Željku).
„Ljubav i hvala svih nas, u mir vječni prati vas“ ( djeca svojim roditeljima)
Svako grobno mjesto nosi vlastitu priču, sudbine i sjećanja potomaka na one kojih više nema. Od groba do groba, neizmjerni su načini pokazivanja osjećaja i vizualnog izražavanja ljudske povezanosti, odanosti i ljubavi, ali i znakova vjere i ljubavi za Boga.
U Komunalnom nam skreću pozornost na grobno mjesto iza kapele Presvetog Trojstva. Kada bi se određivao neki redoslijed izuzetnih i rijetko viđenih, zasigurno bi u konkurenciju ušao nisko metalno ograđen, cvijećem znalački ukrašen, a s dominiranjem visoke bijele kamene statue, pravog umjetničkog kiparskog djela. Na ovo vječno mjesto postavljan je čak s velikom dizalicom dugačkog kraka. Grob je to Jasne Berend i predaka iz obitelji Hangi. Lijepo, posebno!