Tanja

Združenim snagama napisali Antun Petračić Toto i Miroslav Šantek

AUTOPUT DO SISKA I PETRINJE I TISUĆE RADNIH MJESTA

Početkom lipnja, kad se lipe spremaju da opojnim mirisom preplave ulice i najave dolazak novog ljeta, u poštanski sandučić praćen režanjem i lavežom psa, naš kvartovski poštar koji se doveze na žutom mopedu ubaci pismo koje nije račun, opomena ili ovrha. Ne, daleko od toga. To je lijepo izrađena pozivnica za prisutvovanje na proslavi Dana županije SMŽ koja se obično održi u zgradi INE na sisačkom Podjarku. Dame se lijepo obuku, muškarci su mahom političari u odijelima i kravatama, zauzmu se pozicije u sjedalima i uz pozdravni govor nekog voditelja krene uvijek slični program. Samo se mijenjaju lica političara kroz godine koje prolaze. Ima tu i dobrih stvari. Uvijek se nagradi neki pojedinac ili grupa ljudi za neko dobro djelo učinjeno prošle godine, a nakon izlaganja ljudi koji upravljaju županijom, obično pozovu i nekog uvaženog gosta iz vrha države koji se obrati ovom skupu. Ovdje nije ni važno iz koje je stranke jer svi govore istu stvar. Svi obećavaju. Bar s ove pozornice. Tako sam zapamtio jednog od prije puno godina kad je u žaru pljeska kojeg je dobivao govorio sve najbolje o našem kraju. Kako će on i njegovi nadređeni iz iste ekipe napraviti tu autocestu do Siska koja će potpuno promijeniti živote ovdašnjih stanovnika jer oni to zaslužuju. Spominje herojska djela iz Domovinskog rata.Patnje i nedaće. Ali sve će se to promijeniti vrlo brzo. Čim dođe ta cesta, a na tisuće novih radnih mjesta će biti otvoreno u našem kraju. Ljudi će biti zadovoljni. Napokon. Sve će to oni napraviti.Baš kao što i danas političari govore, mladi neće odlaziti iz ovog kraja. Neće imati potrebe odlaziti u Njemaču, Irsku, Ameriku.. bilo kuda. Ovdje će imati sve. Oni će to zaustaviti. Nagrađen je za ove riječi velikim pljeskom. Sišao je sa pozornice, nakon službenog dijela programa dobro se sa svima nama uzvanicima besplatno najeo i napio na prekrasnom i obilnom domjenku, sjeo u automobil i odvezao se preko Odre kući u okrilje bogate i raskošne metropole. Prošlo je jako puno godina od tog nadahnutog govora, a autocesta nikad nije došla do Siska, još manje do Petrinje, a u “njegovih” tisuće novih radnih mjesta vjerojatno nitko nije ni vjerovao tog trenutka u dvorani. Ni on sam više nije ni u politici, još manje tko čuje za njega. Jednostavno je čovjek lupio i ostao živ.

KORONA JE OVDJE, AUSTRALIJA JE DALEKO

Korona je riječ koja je ušla u glavu valjda svakom stanovniku ove planete. Ako nije u glavu, sasvim sigurno je u živote. Htjeli to ili ne. Pojava ovog virusa je promijenila živote svih stanovnika jer su u svrhu zaustavljanja pandemije sve države svijeta donijele neke mjere koje su ograničile mnoge navike i način života građana. Već skoro dvije godine na snazi su blaže ili jake mjere. Postoje i one ekstremne. Puno puta sam svo ovo vrijeme mirno sjedeći u kafiću s društvom čuo riječi – što bi oni Nijemci, Slovenci, Kinezi ili mnogi drugi koji su se odlučili za tvrda zatvaranja – potpuni lockdown, rekli kad bi vidjeli ove prizore u Hrvata. Bez sumnje, kod nas su na snazi svo vrijeme, osim onog početnog zaključavanja, puno blaže mjere nego u većini svijeta. Ali oni na kraju svijeta, u dalekoj Australiji su otišli najdalje po strogosti njihovih Vlada. Ima tamo kako možemo vidjeti u vijestima i brutalnih sukoba građana i policije, ali ima i netko koga znam. Kad vidim te dramatične australske prizore na ekranu, sjetim se da je u tu daleku zemlju otišla i jedna mlada Petrinjka. Još prije pet godina. Svi su je znali kao osobu punu života i istraživanja novih stvari. Jednostavno su ovaj grad i cijela zemlja bili premali za nju. Ona nije sačekala najavljenu autocestu i tisuće novih radnih mjesta. Jednostavno je otišla. I snašla se u toj zemlji i novom životu. Tanja Miljević se zove. Jedna je od onih ljudi koji su doista iz posve drugih razloga od Tanje – svako ima neku svoju priču i svoje želje u životu, ne samo sada nakon ove potresne katastrofe napustili Petrinju. I njena starija sestra Branka, akademski građanin, je davno prestala biti stanovnik ovog grada. Lokalni mediji ovih prostora nikad se nisu bavili ovom tematikom. Jednostavno bi prepisali službene podatke s nekog državnog portala i objavili ih. Hladna matematika. Jedino je PS Portal radio priče o tim ljudima. Zbog te daleke Australije i nikad sagrađene ceste s puno radnih mjesta, iskopali smo iz arhive priču o Tanji. Jednog dana naš novinar Toto ju sreo i s njom porazgovarao.

S JEDNOSMERNOM AVIO-KARTOM TANJA MILJEVIĆ ODLETILA U BRISBANE NA ISTOK AUSTRALIJE

PS Portal, 18.02.2015.

Veselim se! Oduvijek sam htjela u Australiju! Odlazim starijoj seki Branki i na jednogodišnje studiranje.Što će biti dalje, vidjet će se. Kupila sam jednosmjernu avionsku kartu. Ostajte mi sretno roditelji, prijatelji, svi moji Petrinjci!
Ove riječi pozdrava putem našeg portala upućuje 26-godišnja djevojka Tanja Miljević, koja se danas poslijepodne u Zagrebu ukrcala u zrakoplov i slijedećih 30 sati provesti u letu preko Europe, Afrike i Azije do istoka Australije, dvomilijunskog Brisbanea. Tamo će već 2. ožujka početi jednogodišnje studiranje specijalizirano za rad s mladima, tzv. Youth work.
-Takvog studija još nema u Hrvatskoj, iako je popularno u Europi i rašireno po svijetu. Odlučila sam se na ovakvo školovanje jer imam dovoljno iskustva iz višegodišnjeg volontirenja s djecom, mladima i odraslima u Petrinji i Zagrebu. Prošla sam i jednake edukacije, treninge, radionice i seminare u Italiji, Litvi, Njemačkoj, Irskoj, Poljskoj, BiH- pred odlazak na drugi kraj svijeta rekla nam je mlada Petrinjka.
Početak u Australiji bit će joj umnogome lakši, sigurniji i organiziraniji jer odlazi poznatima, sestri Branki, doktorici tehnoloških znanosti zavidne međunarodne stručne karijere, šogoru Senadu i nećaku Luku, koji u Brisbaneu imaju obiteljsku kuću. Oni su Tanji i platili 6000 dolara prvu godinu studija. – Proguglala sam tamošnju burzu poslova i nepojmljivo za našu situaciju našla na nevjerojatne prilike i mogućnosti zapošljavanja. Očekujem da ću ubrzo naći posao prikladan uz obveze studiranja. Za dodatnu zaradu imat ću dovoljno vremena jer će predavanja trajati 20 sati tjedno. Već sam dogovorila s mojima i jednodnevno čuvanje Luke, čime će oni uštedjeti troškove vrtića, a meni prirediti radost boravka uz tog dragog dječaka. Tamo su iz Petrinje doseljene obitelji Ostrman i Sundač, što će proširiti krug poznatih – svoje australske zadaće već je u Hrvatskoj isplanirala aktivna Tanja.
Ne strahuje od govornog uklopa u novu sredinu: engleski govori tečno kao hrvatski jezik, znade poprilično njemački, snalazi se s francuskim i španjolskim riječima, naučenim uz volontere iz tih zemalja za njihova boravka u Volonterskom centru u Petrinji.


Odlaskom u Australiju Tanja je zamrznula svoje studiranje socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu. – Zapela sam između treće i četvrte godine. Izgubila elan i volju, ne sviđa mi se način nastave s previše teorije i teoriziranja, a bez prave prakse i primjene stvarnost. Dokumenti su ostali u fakultetskom tajništvu u Zagrebu, neka čekaju slijed vremena i kretanje mog života- objašnjava zagrebačka studentica na startu drugačijeg sustava učenja u Australiji.
Na istočnu morsku obalu toga kontinenta stiže u petak ujutro po njihovom vremenu, tamo je sada ljeto i po dojavi Branke i Senada, još će najmanje dva mjeseca potrajati sezona kupanja. S njima se do sada često čula i vidjela putem skypa, a sada će od njih nastaviti u obratnom pravcu komuniciranje s mamom Vesnom i tatom Brankom u Petrinji.
– Iz Australije ću se javiti čitateljima PS Portala- obećala je mlada Petrinjka dok smo je fotografirali na našem središnjem gradskom trgu. Tko zna kada će po njemu Tanja opet prošetati?
U potrazi za boljim i drugačijim životom želimo joj svu sreću.