zvijezde su se jutru poklonile
sakrile rukama mraz
ne postoji kraj priče
sve što je bilo teče i dalje
goluždravo zimsko jutro
hrli rukama u zagrljaj
tvoj miris je sve bliže
raznose ga oblaci u hodu
nebo je plavlje tu nego tamo
svilenkaste niti niču
obavijaju gležnjeve
razmiču umor i godine
u pupku tišine nosim te
šutim o svemu a znam
nikada kao do sada
zalazak sunca nije bio tako
jarkocrven i čvrst
nebo je plavlje tu nego tamo
mora da je zbog boje
tvojih očiju
Boba