moje mreže

širom otvorene
za ulazak u tvoje oči
u njima košare
pune voća i smilja
nagibom grle ti ramena
istiskuju mliječ
nevidljive rane vidaju
pa kada sunce tiho zađe
nježno te pokriju
da se u jutru sav topao
u meni probudiš

Boba