Autor:Dejan Kovač
Ako usporedimo podatke za Hrvatsku i Sloveniju – u 1991. tj. odmah nakon raspada bivše države, Hrvatska je imala 4.8 mil stanovnika, dok je Slovenija imala 2.0 mil stanovnika. U 2021. Hrvatska je pala na 4 mil (ma da mislim da su ovo netočni podaci i bliži smo 3.8 mil), dok Slovenija je na 2.1 mil stanovnika.
U 30. godišnjem razdoblju izgubili smo skoro 1 mil stanovnika, a Slovenija je porasla za 100 000. U redu, kod nas je bio rat, ali 1995. smo imali 4.7 mil stanovnika tj. nije rat iselio toliko ljudi koliko su loše politike zadnjih 30 godina.Realno gledajući, Slovenija bi trebala imati razmjerno puno veći pad nego Hrvatska, čisto iz razloga ranijeg ulaska u EU i Schengen, ali nema. Sloveniji su se puno ranije otvorila “vrata EU” i njihovih tržišta rada, a samim time i puno bliže su. Tu blizinu koristi vrlo mali kontigent radne snage pa putuje u susjedne zemlje na posao.
No, Slovenija ima iste demografske probleme kao i Hrvatska, niske stope fertiliteta i vioke stope mortalitet, samo u puno manjem obujmu. Nakon ulaska Slovenije u EU 2004. godine, godišnji broj imigranata udvostručio se do 2006., a do 2009. ponovno se povećao za polovicu. Ono što je spasilo demografsku kataklizmu smo upravo mi s ovih područja. Do početka 2017. godine u zemlji je boravilo oko 114.438 osoba sa stranim državljanstvom, što je činilo 5,5% ukupnog stanovništva. Od tih stranaca 76% je imalo državljanstvo drugih zemalja bivše Jugoslavije (bez Hrvatske).Hrvatska nema manevarskog prostora u borbi sa demografijom i morat ćemo sprječavanje daljnje demografske kataklizme popunjavati po istom principu, inače slijedi kolaps mirovinskog, zdravstvenog i ekonomskog sustava. Još se nekako krpamo iz šupljeg u prazno.Samo pitanje je – tko će nam doći kada se nam cijela hrvatska politika koegzisitra na retorici iz 90ih, ustašama i partizanima?
Integraciju naroda na ovim područjima neće raditi političari, jer su se pokazali kontraproduktivnim, već ekonomski procesi i integracije – slobodno kretanje rada i kapitala.Ono što političari trebaju napraviti – je osloboditi državne resurse iz vlastitih kandži i pustiti da tržište odradi svoje. U društvu mora postati bitno koliki je tvoj doprinos cijeloj zajednici, a ne iz kojeg jata dolaziš, kojem Bogu se klanjaš ili koje ti je boje koža.Uostalom, ovo je i Ustavna kategorija.Biti slobodan i ravnopravan.