Niti sv.Kate, niti snijega

Autor: Miroslav Šantek

Sveta Kata je simbol grada Petrinje. Mala crkvica gotičkog izgleda, djelo starih majstora, stajalo je sve do 1991. na Radićevoj ulici preko puta skretanja za Sapunarnicu. Volješe je i vjernici i nevjernici, sve dok u ludilu rata ju lokalni Srbi koji su okupirali grad nisu sravnili do temelja i njenim ostacima nasipavali puteve po Baniji. Taj umobolni čin je i zabilježen na videovrpci i može se pronaći u bespućima YouTubea. Sve u svemu – sv. Kata još živi u sjećanju starijih Petrinjaca, a crkvene vlasti ju nisu nikad ni započinjale iznova graditi, a samim tim su izazvali i ljutnju mnogih Petrinjaca koji jednostavno nisu htjeli neke nove crkve na obilaznici i Slatini već staru dobru sv. Katu. Ali ništa od toga. Na tom mjestu je zabijen poveći križ, ponekad netko zapali pokoju svijeću, a na sam dan kad se obilježava sv. Kata, lokalni obrtnici čiji je ona zaštitnik na ovom mjestu zapale svijeće i podruže se sat vremena. I onda se raziđu do iduće godine.

Preko puta sv. Kate je jedna kuća u čije dvorište sam ušao prvih dana nakon potresa. Srećom, bila je topla zima, plavo, osunčano jutro s ledenim vjetrom, a u kući obitelji Šubić sjedili su ljudi sa svih strana Hrvatske. Ovdje su se skupljali i organizirali volonteri koji su odmah nakon potresa djelovali i nosili pomoć i popravljali krovove ljudima u potrebi na mnogim adresama. Bila je to ekipa koja nije čekala sporost države da djeluje, već su odmah uskočili u vatru. Sjećam se, tog jutra je ovdje sjedila ekipa s mora. Ljudi su došli širokog srca i punih ruku pomoći. Tamo, prekoputa, iza mjesta gdje je stajala sv. Kata, na krovu kuće, ti Dalmatinci su popravljali krov. Rekoh jednom od nih da je tu nekad bila prastara crkva. Simbol grada. Nešto veliko i vrijedno kao i sam sv. Lovro. Govorio sam čovjeku imaginarnu stvar koje se i sam jedva kroz maglu sjećam jer prošlo je već 30 godina kad sam ju zadnji put uživo vidio. Vrijeme leti.

Diši po snegu – uzrečica je starih Petrinjaca. To znači da je jesen ozbiljno pri kraju i da je zima pred vratima. U zraku se osjeti da svakog trenutka postoji mogućnost da padne snijeg, a postoji i uzrečica: Sveta Kata, snijeg za vrata. 25. studenog se probudite, otvorite vrata, a friški bijeli snijeg je iza njih. Ali to se u današnje vrijeme rijetko događa. Danas, ovog četvrtka, 25. studenog, na Svetu Katu, tamo samo pedesetak kilometara od ovog očajno ruševnog središta Petrinje se državnici smiju, piju, jedu. Političari sklapaju poslove. Nebom iznad Zagreba lete avioni. Toliko skupi da je facebook prepun objava koliko to neizgrađenih bolnica ili neizgrađenih srušenih kuća na Baniji leti zrakom. Muljav je dan. Probije na trenutak sunce oblake. Ispred raspela u kasno popodne se skupljaju ljudi. Lokalni Majdančani i petrinjski obrtnici. Odradit će istu proceduru kao i prošle godine. Na ovoj maloj pustopoljini uz vrlo prometnu cestu, zapalit će svijeće i odslušati misu. Svete riječi gospodnje. Njih u Petrinji ima oko 400, kažu. 15-ak više nego lani. Snalaze se u ovim teškim, postpotresnim vremenima, kad prava obnova je daleko od ikakvog početka. Krpe kraj s krajem. Neki dio njih je pronašao i mjesto za daljni nastavak rada u Šarengradu – kako u govoru Petrinjci nazivaju tu nakupinu izuzetno skupih kontejnera na Sajmištu, sklapanih već mjesecima uz nedavne ogromne miljunske injekcije Države (30 milijuna kuna prije nekoliko mjeseci), a nikako da se sklope i da svi kontejneri dobiju svoje korisnike. Ipak, taj službeno nazvan Centar novog života će se svečano otvoriti 3. prosinca – tako je rekla gradonačelnica Magdalena Komes koja je također došla do nekadašnje sv. Kate podružiti se s obrtnicima čiji novac od raznih nameta uplaćen u gradsku kasu i drži na životu dobar dio gradske uprave.

Svete Kate nema. Nema ni snijega. Nije teško zaključiti i predvidjeti da ni iduće godine, crkve sv. Kate neće biti. Jedino će ponovo doći obrtnici, zapaliti svijeće. Ni oni avioni iznad Zagreba neće letjeti, a političari će i dalje živjeti dobro i sigurno za razliku od stanovnika 50-ak kilometara južnije od njih. Jedino na što ne mogu utjecati je da možda ipak snijeg za sv. Katu zabijeli Petrinju.