Autor: Marjan Gašljević
Jučer nas je, eto, sveta Kata malo iznevjerila. Nije donijela snijeg za vrata. Zamjerili joj, međutim, nismo. Prisjetili smo se svih naših dragih koje nose ovo lijepo ime, čestitali im i podnijeli u zagovor svoje svete zaštitnice, mučenice i posebno obrazovane koja je zbog svoje učene vještine na koncu završila u mučeništvu.
Sveta nam Kata nije donijela snijeg ali su nam na njezin god donijeti Rafali. Svetica koja je živjela na prijelazu iz trećeg u četvrto stoljeće sigurno se ne bi suglasila razmetanjem s ovim opakim bojnim strojevima. Njoj nisu trebali Rafali da je prenesu s mjesta mučeništva u vječno počivalište jer oni, na koncu, i nisu predviđeni čovjeku donositi dobro, mučenicu su s mjesta obezglavljenja do vječnog počivališta na Sinaju prenijeli anđeli. Nama, pak, koji baš nešto i nismo sigurni u svoju vjeru dovoljni su ubojiti strojevi da bi nam popravili ego.
I dok su Rafali parali nebo iznad Zagreb a snishodljivi političari pred francuskim predsjednikom Macronom podizali su pogled u nebo zaklanjajući rukama sunce dodvornički se smješkajući kao da su upravo oni u tom trenutku na dar dobili te razvikane avione. Premijer je, čak, otišao toliko daleko uzviknuvši na tragu onog starog vica „ima l tko vaki“ da „od Njemačke do Grčke nitko nema ovakve avione“.
Daleko od toga da Hrvatskoj ne treba ratno zrakoplovstvo međutim ono je samo jedna sastavnica protivzračne obrane teritorija koji za učinkovitu obranu treba i adekvatne zemaljske sustave. Kada ćemo, kako ćemo i s čim ćemo sve to platiti to je neka druga priča. O tome će se, po starom Hrvatskom običaju, brinuti oni koji dolaze. Naša djeca i unuci.
Pitanja su, naravno, i što se sve još „krije“ iza ova kupovine jer u Hrvatskoj se ništa ne radi a da nema onoga „a gdje sam ja u toj priči“.
O avionima će se pisati i pričati još godinama a oni će, vjerujem, uspješno obavljati svoje zadaće. Brine me, međutim, očekivana (?) Vanđelićeva ostavka. S poslijepotresnom obnovom nije se niti u Zagrebu, niti na Banovini, pomaklo nikud. Isprazne priče ministra Horvata i šefa Stožera Medveda nisu, na žalost, niti jednog stradalnika smjestile u prikladan smještaj a kamo li mu obnovile „crvenu“ ili „žutu“ kuću“. Možda bi bilo najbolje da mi svi stradalnici u potresu jednostavno damo ostavku jer u Hrvatskoj „odgovornost“ je samo floskula političarima. Tko je, na koncu, u Hrvatskoj od političara i dužnosnika ikada za išta ozbiljnije odgovarao? Zatvarali smo pse zbog lajanja, bakice zbog grincajga i tamburaše zbog bećarca ali političari i dužnosnici oduvijek su zaštićeni. „Malo smo zajebale.“ Rekle bi čelnice DORH-a i USKOK-a i nastavile s praksom.
Macron je, dakle, uvalio Rafale. Prva rata od njih pet je iduće godine. Rafale ćemo sigurno platiti jer s Francuzima nema zajebancije. Kada ćemo sagraditi prvu kuću na poharanoj Banovini? Kada otplatimo Rafale? Kako bi rekli i Medved i Horvat: „Sutra.“
I upravo zbog tog „sutra“ hvala svetoj Kati što ne donese snijeg za vrata jer bi Medveda to bacilo u bad obzirom da je obećao ( i ne samo on ) da će do prvog snijega svi potrebiti biti zbrinuti. A kada i zasniježi kazati će da je to njegovo obećanje „izvađeno iz konteksta“. Nema veze, bitno je da je Bane zbrinut to to, skroz, po Zakonu. A Katama, Katicama, Katarinama, sretan imendan sa ili bez snijega.