Autor:Miroslav Šantek
Petrinja je omanji gradić sa sve manje stanovnika i s nevjerojatno lošim cestama. Vjerojatno pri vrhu EU. Mnogi njegovi stanovnici su upoznali čari projekta kojeg nazvaše Aglomeracija preko oštećenja na limenim ljubimcima i izbijanju krznenih životinjica zvanih kune iz njihovih novčanika ili psovanju izvođača radova i svih vezanih uz taj projekt koji su im ostavili godinama razrovane blatnjave i prašnjave kaljuže tik ispod prozora – ni danas nije završen, čak štaviše, stopiran je već mjesecima i nema naznaka kad će se doista završiti. Mali čovjek uvijek nadrapa.
Petrinja je i gradić u kojem one ceste koje nešto i liče na ceste imaju i semafora toliko da ih se može nabrojati na prste jedne ruke. Na jednom takvom raskršću, dolje u Radićevoj ulici na križanju Juranovićeve i ulice Gromova, netko je čini se naletio na semafor, taman toliko da ga je dobro protresao i izbacio malog čovjeka koji želi preko crte iz ležišta. On je ostao visjeti na električnoj žici i odlučio i dalje biti aktivan pokazujući mijenjanjem boja ljudima kad mogu sigurno prijeći preko pješačkog prijelaza. I visio je on tako i visio. I postao popularan na društvenim mrežama.
Kad sam vidio taj prizor, podsjetio me je na pjesmu legendarnog benda Šarlo akrobata. Jednog od ključnih bendova novog vala prostora bivše države. Mali čovek želi preko crte, preko crte želi ali ne sme. Njega guše propisane norme. Preko crte njegovo je mesto – pjevali su Milan, Koja i VD.