Autor: Marjan Gašljević
Iskreno kazano šokiran sam. BND nam je u trećem tromjesjećju zavidnih i lijepih 15,8 posto. Šokiran sam, kako napisah, što se Premijer s tom lijepom brojkom napuhavao samo pola dana. Evo, već drugi dan i nitko to i ne spominje. Malo više od jednog dana trajala je i euforija oko francuskih Rafale-a. I kupnja aviona i visok rast BDP-a su, ajmo kazat, „dobre stvari“. Čemu onda „žvakanje“ oko dvije bakice s čela DORH-a i USKOK-a? Te hoće, te neće. Te bi ih ,malo smjenjivali, pa bi ih ostavili. Premijer kaže čvrsto i odrješito da „stoji iza njih“, a dok, eventualno, dođe Laura svi će što pomrijeti što zaboraviti. Pošteno i korektno je stajati iza kadrova koje je sam birao i postavio. Ono što je nešto onih diglo za njihov izbor svoju rukicu ama baš ništa ne znači. Ono bi digli ruku za bilo što što im se naredi.
Neki je dan bila godišnjica kada se je Ivo Sanader smješkajući se zahvalio na povjerenju i suradnji. Lijepo. Ta ginuli smo za njega i njegovu politiku. Poslije se pokazalo Ivo je krao a nitko od nas ništa nije znao. I Ivi tada kao i Andreju sada nitko nije mogao i ne može stati na kraj. Nešto kao Tulejman Veličanstveni.
Zanimljivo je, u ovoj konstelaciji političkih snaga, da prosta računica temeljena na istraživanjima političke podrške strankama pokazuje da bi i „manja“ lijeva koalicija bila dostatna da prepiša HDZ kojemu ovakvom izgleda, i ako se nikad ne zna, nitko s desna ne bi pripomogao. Obzirom da i ta manja lijeva koalicija mora imati SDP jasno je da je Plenković i više nego siguran. Osobno sam uvjeren da u današnjem SDP-u ima Više HDZ-ovaca nego u samom HDZ-u. Oni „ortodoksniji“ napustili su ili izbačeni radi ljevičarskog imidža iz SDP-a ali se uvijek na njih može sa stopostotnom sigurnošću računati.
Nešto malo kao i s Tulejmanom, čiju su neprijatelji i protivnici bili njegovi najbliži, je i situacija s Plenkovićem. Ako bi ga itko trenutno išao sjebati to su mu njegovi najbliži. E tu nastupaju bakice iz početka priče. Za razliku od Ive koji je sam hario uz nešto fizičke pomoći nekih „mutavaca“ koji su samo nosali torbe i kutije Plenković, poučen lošim ishodom Ivina slučaja, odlučio je funkcionirati nešto drugačije. Da bi bio siguran on tim nosačima torbi i kutija dozvoljava da si uzimaju sadržaj iz istih tih torbi i kutija uz nadzor spomenutih, kratkovidnih bakica a ti mu „torbari“ i „kutijaši“ drže poziciju znajući da, dok je njega i njegove žarke želje za vlašću sigurna je i djelotvorna i glad njihove pohlepe.
Apropo onih 15,8 porasta BDP-a proizašlog iz dobre turističke sezone što je „povuklo“ i potrošnju a s tim i prijevoz a kada sve to strpamo na hrpu obzirom na velik broj inozemnih turista ispada da imamo savršene pokazatelje izvoza. Što se tiče, pak, proizvodnje, one konkretne, opipljive, brojke nekako kaskaju. Ima tu i nešto investicija kojih, u principu, nikada nije dovoljno. Strukturno nismo doznali u što su usmjerene te investicije a u Hrvatskoj, čujemo, nigdje ništa ne ronda osim kada popucaju vodovodne ili toplovodne prastare cijevi.
Isto tako nismo doznali i o tome se ne priča niti piše kolika je, u stvari stopa inflacije. Svjedočimo svakodnevnom rastu cijena i onih najosnovnijih životnih namirnica ali uzročnike tom rastu nikako da rasvijetlimo. Pouzdano znamo da su nam mirovine iste i da za taj iznos svaki dan možemo kupiti sve manje stvari. Zvali to inflacijom ili nekako drugačije to nam je ružna i tužna svakodnevnica. A da nešto u sveukupnoj priči ne štima, jednostavno ne štima. Što mi vrijedi napuhavanje s tih 15,8 posto kada danas mogu kupiti 30 posto manje stvari od jučer za isti iznos.
A kako funkcionira javni servis govori činjenica, bar kod nas na Banovini, računa za struju. Umirovljenici su, inače, poznati kao najrevniji platiše računa za režije. Ovih, pak, dana nakon mjeseci „računanja“ građanima sa zakašnjenjem i do tri mjeseca stižu računi i obračuni za struju. Nema egzaktnih podataka da li je neki umirovljenik ispustio dušu kod poštanskog sandučića pročitavši „izračunati“ iznos potrošnje struje ili je to učinio u stanu kada se je dočepao naočala. U svakom slučaju i najkorektniji iznos izračuna nije ugodno za pogledati kada ti se nakupi nekoliko tzv. „rata“ a kamo li ako se u izračunu, što je čest slučaj, nešto „sjebalo“ zbog računalnog programa. Ta, nisu operateri krivi što se softver kupuje po garažama.
I tako, 15,8 BDP-a a rata za Rafale dolazi na kraju godine. Budimo, istovremeno, optimistični s inflacijom do kraja godine od 14,2 posto i eto vam računice za siječanjsko usklađivanje mirovine. Po softveru kojeg je onaj ministar klempavih ušiju iz garaže mog stranačkog prijatelja koji istu tu garažu „hrani“ strujom iz 800w agregata, račun, po račun, ispada povećanje od cca 1,52 posto. Pošteno. „Moja vam je Vlada, dakle, i to morate znati, dala povećanje mirovina u zadnjih šest godina čak 10 posto.“
Kolege penzići penzija nam, dakle, samo što nije poskočila.