Autor:Dejan Kovač
U 2016. znači četvrt stoljeća nakon izlaska iz planske ekonomije Hrvatske i dalje preferiraju plansku ekonomiju više nego tržišnu ekonomiju! Više od trećine građana smatra da nema veze da li je planska ili tržišna ekonomija tj. indiferentni su.Ako gledamo u usporedbi sa Zapadnom Europom, Hrvati preferiraju samo 30% tržišnu ekonomiju, dok ZE preferira 67%! Poraznija činjenica mi je da samo 48% preferira demokraciju kao oblik vlasti nasuprot 82% u Zapadnoj Europi.Hrvati izgleda i dalje vole autoritarne vlade jer 25% tj. svaka 4. osoba u Hrvatskoj preferira autoritarne vlade, dok u Zapadnoj Europi svaka 10. osoba. Između demokracije i autoritarne vlade dodatna 1/3 građana smatra da nije bitno koje je društveno uređenje tj. indiferentni su!
Očigledan je deficit razumijevanja funkcioniranja demokracije i tržišta, te iz tog proizlazi manjak društvene proaktivnosti i slobode građana Hrvatske. Ako se nećemo sami boriti za veće slobode u društvu i bolju demokraciju, neće sigurno ni političari – njima je dobro. Teško ćemo Titove prvoborce i one odgojene na “u tunelu usred mraka sija zvijezda petokraka”uvjeriti u benefite demokracije naspram autokracije i tržišta naspram planske ekonomije, ali treba se i dalje truditi.Nemam načina za provjeriti ovo u istraživanju, ali mislim da upravo ova većina koja podržava plansku ekonomiju su starije osobe. Bilo bi porazno da su dominatno mlade osobe…
No, kako se boriti s ovim – dok cijeli svijet juriša prema budućnosti i globalnoj tržišnoj ekonomiji utemeljnoj na demokratskim načelim, mi i dalje zazivamo duhove prošlosti kroz plansku ekonomiju i autokraciju?Edukacija, edukacija, edukacija od najranijih nogu! Postoji nova generacija inovatora, poduzetnika i visokoobrazovanih znanstvenika = mladih osoba koja razumije i može držati korak sa rastućom globalnom koonkurencijom.”Stari” ako i ne žele “učiti nove trikove” trebaju samo pustiti mlade da rade i osloboditi njihov puni potencijal. Moramo imati vjere jedni u druge inače čemu sve ovo. Na početku životnog ciklusa stari mijenjaju mladima pelene, da jednom kad on stasaju mogu kroz svoj rad doprinositi njihovim mirovinama. Ovo se zove intergeneracijska solidarnost – polaganje svoje vjere u mlade, da im se u budućnosti ta vjera vrati.