Opet se vraćamo na temu kako se zovu ulice i trgovi, ali ne i kako žive ljudi i jesu li zgrade sigurne za život

Autor:Blaženka Divjak

Skloni smo se baviti nevažnim stvarima i tako odajemo dojam užurbanosti, a istovremeno važne stvari ostaju po strani.
Opet se vraćamo na temu kako se zovu ulice i trgovi, ali ne i kako žive ljudi i jesu li zgrade sigurne za život. Ne pitaju se niti kakve su i kako rade institucije na tim trgovima i u tim ulicama.

Eto, na sadašnjem Trgu Republike Hrvatske, a bivšem Trgu maršala Tita je Sveučilište u Zagrebu i Pravni fakultet.
Sveučilište u Zagrebu je pokrenulo postupak izbora novoga rektora. Iako je velikoj većini profesora, ali i građana laknulo, što Boras odlazi u ropotarnicu povijesti, što se nasljednika tiče, nema tu puno entuzijazma. Od tri-četiri poznata pretendenta/pretendentice traži se samo da nas više toliko ne sramoti kod kuće i u inozemstvu.

Ali je li to dovoljno? O programima se ne govori, jer izgleda da niti sveučilišne profesorice i profesori, a kamoli studenti, ne vjeruju da pisani program bilo što znači ili da autora na bilo što obvezuje. Ionako sljedećeg rektora bira Senat, koji je do sada davao veliku podršku sadašnjem rektoru, pa čak kada je bilo očito da šteti poziciji i ugledu Sveučilišta, i drži se iznad zakona. Posebno kada je u pitanju trošenje proračunskoga novca.

O tome se ne oglašava niti druga institucija koja stoluje u istoj zgradi kao rektor, a to je Pravni fakultet. Jer oni poslovično žele da njih nitko ne dira, da im rektor daje slobodne ruke, pa se onda sklapa prešutni pakt o nenapadanju. Njihova potpora ide onom kandidatu za rektora koji im jamči da će ih pustiti na miru. I oni u tome nisu izuzetak među sastavnicama Sveučilišta. Na toj je paroli i Boras dobio izbore za rektora, ali se kasnije potrudio da neke koji mu nisu bili po volji demantira svojim postupcima.

Tako da profesori i bivši studenti Pravnoga fakulteta (ali ne i isključivo toga fakulteta), od kojih su mnogi na političkim funkcijama ne kritiziraju rad Sveučilišta već se isključivo bave time kako će osigurati da o njihovom radu Sveučilište kritički ne promišlja i da im daje podršku kada zatreba. Zato im preostaje da se bave time kako se zovu ulice i trgovi na kojima pojedine, povijesno važne, a danas kompromitirane institucije, stoluju.