Ivor Kruljac: (Ne)Beli Zagreb grad

Ne kužim 

za koji vrag, 

Metropoli tepamo beli Zagreb

grad,

a eto prosinca i nikakvog snijega 

pad,

a baš bi ga imao rad,

neka je i onaj žuti

zapišan od delikventa, klošara

ili psa,

makar da i u njemu radim 

anđela potpuno sam,

jer sad je snijeg tek poput puta u Japan

pusti san,

neka je snijeg onaj čađavi crni,

da probam makar s njim radit

snjegoviće u obliku srni,

umjesto tog frustracija grmi,

jebem majku

klimatskim promjenama,

što spontanim prirodnim čimbenicima

što samima nama,

ma neka je snijeg kakav god 

samo da ga ima,

bar 5 cm

da se za površinu okoliša prima,

ali beton je gol

kao ekipa na 

nudističkoj plaži,

ili ga gusta kiša

do razine poplave vlaži,

pijem kuhano vino

usred noću prekrivenog

zelenila,

nekak me hvata depresija

pa mi čežnja viče

da bi pila,

bolje i to 

nego druga opcija,

da me ne ganja murja

da mi dođe racija,

jer zadnje sam u Zagrebu

jučer vidio bijelo,

kokain mi frend nudio da šmrkam

iako mi je obećao pripremiti da ručam 

ramen za jelo.