Čovjek je ne htijući rekao istinu. Naime, svi znaju za Aleksandru Zec, a nijedno hrvatsko dijete koje je nastradalo u Domovinskom ratu nije tako poznato. Iako mu to nije bila namjera i on je želio napasti medije, desilo se upravo suprotno. Žalosno je da ni predsjednik Zoran Milanović nije shvatio poantu. A poanta je da je Aleksandra Zec simbol. Simbol nekažnjenog zločina kojeg ne može umanjiti ni novčana nadoknada kako je to tužno i ružno izjavio predsjednik Milanović.
Da istina je, puno je i previše djece ubijeno u ratu u Hrvatskoj. Maleni dječačić u Kostrićima pored Kostajnice, 16godišnjak u Škabrnji svirepo i bestijalno, nosim u sjecanju prizore djece ranjene u granatiranju Vukovara kao i mala tijela ubijene dječice prilikom bombardiranja Slavonskog Broda. Strašno je da ih se sjećamo samo kao mrtve djece. Zašto nemaju imena da bi ih se sjećali u punini njihovih izgubljenih života ? Zašto je autentični vukovarski heroj Mile Dedaković Jastreb uhapšen i isprebijan nakon proboja i pada grada ? Zašto imamo samo tri ratna heroja ( Blago Zadro, Damir Tomljanović Gavran i Andrija Matijaš Pauk ) ? I zadnje temeljno pitanje zašto je upravo Aleksandra Zec simbol žrtve u Hrvatskoj, a ubijena je u Zagrebu daleko od fronte, mala Srpkinja koju su ubili hrvatski vojnici. Odgovor je zato sto vlast nije pretvaranje njene žrtve u simbol mogla kontrolirati i spriječiti. A to je učinila kada je odbila kazniti njezine ubojice.
Pok. predsjednik Tuđman je bio izrazito sujetan čovjek. Nije volio veće heroje od samoga sebe. Zato je dao prebiti Dedakovića. Zato je Kata Šoljić godinama bila veći heroj od Blage Zadra. Autentični heroji poput potonjeg se nisu uklapali u sliku Stvaratelja Hrvatske od kojeg sve zavisi. Slično Staljinu koji nije podnosio ratne pobjede maršala Žukova tako ni Tuđman nije tim hrabrim ljudima želio odati priznanje jer nisu štedjeli ni svoj život prateći ideal u koji su vjerovali. Jer ne mogu biti bolji od njega. A bili su.
Samo vrijeme pobjedi sve. Bitku s vremenom nije dobio ni veliki vođa Staljin ni mali vođa Tuđman. Tako su i Zadro, Gavran i Pauk dobili mjesto koje su zaslužili. Kao što je i Aleksandra Zec zaslužila biti simbol stradanja jer je netko zloban i bešćutan propustio kazniti njene ubojice. Šteta što to Milanoviću nije jasno. Ipak je on naš predsjednik.
Snježana Drvodelić