Autor:Vesna Škare Ožbolt
Nakon podjele Rimskog Carstva na istočni i zapadni dio kojima se vladalo iz Konstantinopola i Rima, Solun je potpao pod Istočno Rimsko Carstvo (Bizant). Solun je bio drugi po važnosti grad poslije Konstantinopola. 390. godine, grad je postao mjesto revolta protiv cara Teodozija I. i njegovih gotskih plaćenika. Rimski general i nekoliko drugih visokih dužnosnika su ubijeni u pobuni, što je rezultiralo masakrom od 7.000 do 15.000 stanovnika na gradskom hipodromu. Petsto kilometara dalje i tisuću godina kasnije u Kragujevcu je 1941 godine njemački Gestapo pobio 7.000 ljudi, a samo pedeset godina kasnije u Vukovaru je JNA na najbrutalniji način pobila više od 2.000 ljudi, dok je nekoliko godina kasnije u Srebrenici vojska RS i JNA pobila više od 8000 bošnjačka muškarca i dječaka. Krvava povijest na Balkanu se ponavlja, samo se akteri drugačije zovu.Krajem ovog tjedna u Solunu (Tessaloniki) bila sam gost Regionalnog ženskog lobija za sigurnost mira i pravdu u jugoistočnoj Europi. Ovaj ženski lobi pod liderstvom karizmatične Edite Tahiri okuplja žene liderice u politici i civilnom društvu, parlamentarke, ministrice, gradonačelnice, nacionalne i međunarodne stručnjakinje i zagovara ravnopravnost spolova i osnaživanje žena u politici i pregovaračkim procesima. Žena mirotvoraca u najvišoj politici nema. Trebaju li ljudi na ovim prostorima nešto naučiti iz krvavih događaja i povijesnih poruka?
Da su se tamni oblaci ponovo nadvili nad ovim prostorima bio je zajednički zaključak ženskog lobija. Bosna i Hercegovina se suočava s najtežom egzistencijalnom prijetnjom u poslijeratnom periodu, a na Kosovu je stanje vrlo eksplozivno. Konkretnih rješenja nema, a niti se traže.
Mogu li žene liderice dati svoj doprinos miru? Mogu, samo ih treba više uključiti, posebno u pregovaračke procese i one vezane za normalizaciju života. Žene u politici ne smiju dopustiti da se turbulentna balkanska povijest u svom najgorem obliku opet ponov