U srijedu, 29. 12. 2021. u Sisku promocija knjige „Potresne kronike“ Daniela Pavlića

U srijedu, 29.prosinca u 2021. u 12:19, u sisačkom Voodoo baru, održat će se promocija  knjige Daniela Pavlića “Potresne kronike”.  Knjiga se bavi događanjima vezanim za potres i u njoj se nalazi 96 fotografija koje vjerno dokumentaristički prate godinu dana nakon katastrofalnog potresa koji je zadesio našu regiju. Promocija će se održati baš na godišnjicu katastrofe koja je promijenila naše živote.

Knjiga je pisana u formi dnevničkih zapisa i u njoj se na 188 stranica nalaze intimna, a opet objektivna zapažanja autora i predstavlja svjedočanstvo svega što se dešavalo proteklih godinu dana počevši od jutra 28. prosinca 2020. godine. Autor vrlo umješno povezuje tekstove s vlastitim fotografijama, koje same imaju veliku umjetničku i dokumentarističku vrijednost, stvarajući tako vizualno-literarnu simbiozu koja ostavlja dubok utisak na čitatelja.

„Zaista nisam ni planirao pisati ovu knjigu, no onda sam shvatio ako se sve ovo u vezi potresa ne zapiše, ljudi će zaboraviti. U medijima sam slušao jedno, a na terenu nalazio sasvim nešto drugo. I to sam zapisao, te fotografirao kao jedan dnevnički zapis. Britka jezika, oštre fotografije, nemilosrdno prema lažovima koji su slatkorječivo muljali javnost. Pokušao sam biti objektivan, a Vi ćete zaključiti jesam li uspio u tome.“
(Daniel Pavlić)

“Stari grijesi, prazna obećanja, nebriga i uvijek iste politike stvorile su scenografiju dostojnu Tarkovskog: jednu novu Zonu. U ovoj priči Stalker je Daniel Pavlić. On je vodič kroz našu Zonu. On ide tamo gdje nitko drugi neće, nekad sam a nekad vodeći sa sobom odabrane. Doduše, oni ne traže Sobu (iako nas Daniel uvodi u sobe koje kao da nisu iz ovoga svijeta), ali se nadaju čudu. Daniel pritom gleda oko sebe okom minucioznog promatrača, vidi ono što drugi ne vide i bilježi kamerom. No, on se i ponovo vraća istim mjestima i osobama što su urasle u taj kraj, u ono malo svoje sirotinje, pritom uvijek noseći im ponešto, slijedeći drevni običaj prema kome je sramota doći nekome u kuću praznih ruku. Daniel ne samo da dolazi punih ruku već uvijek noseći i srce na dlanu.”
(Iz predgovora Aleksandra Olujića)