Autor:Blaženka Divjak
Iako je blagdansko vrijeme, ili baš i zbog toga, živo se sjećamo strašnog potresa koji se na današnji dan dogodio na Banovini i okolici. Osjetili smo ga kao nevjerojatno snažnog i mi koji nismo bili toliko blizu epicentru, a potresne slike razaranja i vijesti o ljudskim žrtvama došle su do nas brzo i bile su šokantne.
Nakon prvog šoka, veliki broj ljudi se pokrenuo i puno nas je željelo dati najbolje od sebe da pomogne. Na to trebamo biti ponosni.
Međutim, iako su se obični građani, žene, muškarci i djeca, iskazali, vrlo brzo je postalo očito da sustav nije dorastao situaciji i da zakazuje. Unatoč naporima pojedinaca koji u njemu rade. Jedan od razloga je i taj da su na mnoge rukovodeće pozicije došli ljudi po političkoj špagi, s diplomama koje su se pribavili usput i bez pravog truda i rada, pa je ova teška nedaća razgolitila njihovu nesposobnost.
Tako danas godinu dana nakon potresa, gledamo teške slike ljudi koji na Banovini rezignirano žive u neljudskim uvjetima. I slušamo obećanja nadležnih, da svari samo što nisu krenule. Ljude se svaki dan bombardira glupim prepucavanjem onih koji bi trebali na ovakvim temama držati glave skupa.
Treba zato reći da mi građani i građanske Hrvatske, koji radimo i plaćamo poreze, očekujemo i tražimo da sustav bude učinkovit, a da oni koji ne znaju ili ne mogu, pokažu barem toliko savjesti da se povuku s mjesta kojemu nisu dorasli. Naravno, jasno je da se teški problemi ne rješavaju ovakvim pojedinačnim pozivima, ali ako puno nas jasno i uporno iskazuje stav, ne šuti, ne zaboravlja i daje najbolje što može da se stvari mijenjaju na bolje – bit će bolje.