Novinar Antun Petračić
Prva obljetnica lanjskih razornih potresa i dana katastrofe 29. prosinca 2020. jučer se prigodno obilježavalo po Petrinji i Banovini. „Naslikavao“ se dvojni državni vrh, protokolarni putovi im se mimoišli, a za boravka među kontejnerima Centra novog života na Sajmištu simpatije je zadobio predsjednik s Pantovčaka Zoran Milanović.
Sadržajniji program, ali uz više javnog odjeka (s gromoglasnim opetovanim Hoćemo obnovu! i bačenu grudu snijega na goste) svoje mišljenje su okupljeni Petrinjci u parku prije spomen mise u sv. Lovri izrazili skupini s Gornjeg grada, predvođenih predsjednikom Vlade Andrejom Plenkovićem i podosta njegovih ministara.
Jučer su našim sugrađanima dva menija toplog obroka ( grah s obilnim dodatkom mesa i gulaš od šumskih i domaćih životinja) spravili chefovi kuhari, kao u ovo doba prije godinu dana, odmah poslije strašnih 28. i 29. prosinca 2020.
Završila je tako ova prva obljetnica stravične, nikada do sada takve prirodne katastrofe u povijesti Petrinje. Iz godine u godinu ponavljat će se uspomene, ostat će u povijesti zabilježeno ovo vrijeme, postepeno će se obnoviti oštećeno, izgraditi novo, život ustaliti…
Teško je sada najtežim stradalnicima bez kuća i krovova na glavom sve to novo dočekati i preživjeti, njima je ova godina (ne)rješavanja životnih potreba tekla presporo, mlako, nikako…
Ne bi nipošto željeli da 29. prosinac 2020. za Petrinju postane nadnevak lažnog sjećanja, pohoda vođa države i političkih opcija samo toga dana, nego da odgovorni sa svih položaja vrate grad, urede stanovanje i sve ostalo po mjeri čovjeka i na zadovoljstvo ljudi.
Takvih je ideja i razmišljanja skupina Petrinjaca sa samog kraja Gajeve ulice, od davnine poznate Nove ceste, po tradiciji lončarstva uvriježenog naziva Topari. Umjesto da godinu dana čekaju 29. XII, oni uspomenu na potres koji im je označio živote označuju svakog 29. u mjesecu. Sinoć su 12 puta obilježili onaj nezaboravni utorak i podnevnih stravičnih 12,19 sati.
U uhodano i neizostavno svako mjesečno (pred)večernje međususjedsko druženje na otvorenom uključene su članovi obitelji Vidović, Dumbović, Grbeša, Čihor, Peškir, Galijan, Morvaj, Gorup, Dolenec… uz navraćanje, zaustavljanje i usputne pozdrave njihovih prijatelja i poznanika. Tu im je redovno najmlađi, uz svoje roditelje, 3-godišnji Matija Čihor.
Mjesto okupljanja je prošireni travnjak ispred kuće br. 139A Darka i Gordane Dumbović i prve susjede Nataše Vidović, te zaduženog majstora za roštilj, kotlovinu, pecanu i „tekuća“ pitanja, prekoputnog Dragoslava Peškira – Šekija.
– Hvala Bogu, izuzev dimnjaka, kuće nam nisu stradale, dobro smo prošli, moglo je i gore. Idemo dalje, da nam bude bolje. Ostajemo u Petrinji, za grad živimo- kaže „glasnogovornik“ ove skupine Petrinjaca Darko Dumbović.
Sastajanje 29. u mjesecu počeli su već istoga potresnog nadnevka na večer, okupljeni u stresu, strahu, općoj konfuziji i neizvjesnosti. Nekoliko noći spavali su u automobilima, pomagali se, tješili, hrabrili uzajamno, a iste iduće datume pretvorili u tradiciju. Svaki taj 29. u mjesecu s nekoliko rečenica opisali su u spomenaru.
„Ovo je ekipa koja je u ovom potresnom zlu ostala zajedno. Nitko ne kuka, ne hodočastimo po skladištima Crvenog križa, ne tražimo „prava“ i pomoć po raznim stožerima, ne „plačemo“ za paketima. Ponosni smo, tu smo, ostajemo u svome gradu i kvartu (Topari) i pomažemo drugima koliko tko može. Mjesec je dana od dana potresnog, ako nas čujete i vidite, znajte da Petrinja nije grad duhova“ ( 29. siječanj 2021.)
„Danas, dva mjeseca od dana potresnog, Petrinja nije grad duhova. Topari su na okupu. Još uvijek nam petrinjsko srce boj za Petrinju bije. Živi smo i ostajemo di smo“ (veljača 2021.)
„Četiri mjeseca od dana potresnog, Topari u Petrinji i dalje žive, ekipa je na okupu. Iako je u centru sve veća ledina, Petrinja nam je i dalje jedina“ (29. travanj 2021.)
„Pet mjeseci od dana potresnog. Kiša nas je zgurala kao vrapce pod strehu, al’ se ne damo. Uz piletinu na ražnju i „bambija“ u loncu, svi smo bili veseli na koncu. Grad to smo mi. Petrinja“ (29. svibanj 2021.)
„Danas je šest mjeseci od dana potresnog, i dalje se ne damo. Ledine su nam sve veće, kaže Vlada da obnova kreće, a nit’ radnika, kuće „niđe“. Po Petrinji umjesto dizalica i miksera s betonom, samo buldožer „iđe“. ( 29. lipnja 2021.)
„Ledine su nam sve veće, a život potresni i dalje se kreće, Petrinja se ruši, prašina po Petrinji vije, znamo da biti neće kao prije. Večeras nas manje ima, neke je odvela morska klima“ (29. lipnja 2021.)
„Ledina nam u gradu još veća, Hirošima izgleda nije neka sreća. Prašina se iz ruševina vije, nigdje novog zida, niti cigle, sve je isto kao prije. Mi smo to što jesmo, rakija se trgne, stisnu se zubi, Petrinja ovakva kakva je i dalje se voli i ljubi. Ostajemo di smo! ( 29. rujan 2021.)
„Petrinja je i dalje u fazi da se samo krči i ruši, a sada kada je hladno na malo se mjesta vidi da se iz dimnjaka puši. U mislima nam je Petrinja kakva je nekada bila. Ostajemo gdje smo bili, jer Grad – to smo mi“ ( 29. listopada 2021.)
„Godina će još malo proć’, a Petrinja čeka, čeka da će netko napokon nešto zidati doć’. Niti cigle, niti zida nije, a Petrinja još tužnija nego mjesec prije. U gradu ledina sve je više, zima steže, a u Petrinji sve manje nas za Petrinju diše. Grad to smo mi. Ostajemo gdje smo! ( 29. studeni 2021.).
Na svojim mjesečnim druženjima Topari oblače majice s prigodnim porukama, a za sinoćnje prosinačko okupljanje slogan im je bio: Osjetili smo sve i jednog, No, svejedno #ostajemo gdjejesmo!. Grad su ljudi-Petrinja su ljudi!
Duži proljetno-ljetno-jesenski dani produžili su druženje ovih Petrinjaca dulje u noć, a na jučerašnju zimsku srijedu počelo je ranije i trajalo kraće, ali opet uz vatru iz kotla i kobasice s roštilja, nareske, kuhano vino, žestice, tortu, kolače…
Narednih 29-tih u mjesecu morat će se pripaziti ili izmjestiti s ruba ceste u dvorišta iza ograde, jer je nadomak tih zadnjih kuća ovih Topara u Gajevoj ulici upravo dovršen novi asfaltni spoj prema Drenačkoj ulici i slijedi intenzivnije prometovanje vozila.
–Vidjet ćemo što i kako s lokacijom nakon što profunkcionira ova „Magdalena“ magistrala – šale se Topari, misleći na gradonačelnicu Magdalenu Komes.