samoća nikada nije sama
ispod kaputa
uvijek skriva bar jedno
samoća je u mnoštvu
ponekad
najbliskija prijateljica
često na ramenu nosi tugu
il tiho prebiranje
kroz proširene vene grada
u košari bliještećih reklama
putuje nevidljiva
između letećih osmijeha
namontiranih slika
klize joj otisci
tapkaju kroz mrzle magle
i u tim rijekama što vrve
dogodi se neizbježan tren
susretnu se
željno rasplinu zimu
zagriju hladne hrapave ceste
sve postaje toplo
baš onako..ljubavno..
Boba