Novinar: Antun Petračić
U svoj zdravstveno- borbenoj nevolji s pandemijom Covida 19 i cjelogodišnjim (neprestano opetovanim) drmanjem iz podzemlja, Petrinjci žive – kako žive.
Teško je svima, a najteže, predugo i neizvjesno onima koji punu godinu dana nisu dočekali majstore građevinarce na obnovi srušenih kuća i stanova. Kažu odgovorni iz vlasti kako će brže i nabolje krenuti ovog proljeća, a do toga obećanog zamaha gradnje oni beskućnici s „crvenim“ oznakama, prvi Božić i Novu godinu dočekali su u zamjenskim objektima. Organizirano i skupno najviše ih privremeno boravi u tri naselja kontejnera po Petrinji, a najveći je takav Centar novog života na Sajmištu, u Kaniži.
Tu je svaka nastamba – druga priča, svaki dan jednolik, a opet različit, pa i zanimljiv i sadržajan, osobito onima koji korisno znadu utrošiti svoje vrijeme, „ubiti“ dosadu, ukloniti jednoličnost…
U sva tri naselja u podosta kontejnera traje „made in container (izrađeno u kontejneru). Kreativci, potvrđeni i dokazani znalci vičnih ruku i spretnih prstiju, razmahane mašte, u skučenim i nenaviknutim uvjetima iskazuju svu domišljatost i posebnost. Djela svojih ruku izlažu iza staklenih prozora, pokraj ulaznih vrata, duž nastambi useljenih iz nevolje, dostupno svima na pogled, pa stoga na javnu ocjenu, pohvalu, potporu…
Takve su sestre Marija Radošević i Katarina Cvetanović, autorice unikatnih povelikih jaslica sa svim simbolima Božića, izrađenih u njihovom privremenom smještaju. Ispred glavnih likova Svete obitelji, uz okićenost zelenilom, složile su figurice biblijskih domaćih životinja, pridodale hrvatske tradicijske prosinačke ukrase zelenih listova pšenice, žita, oraha, svijeća i sličnog. Ove jaslice na otvorenom od Božića do Sv. Tri Kralja bile su najveće, jedinstvene u Centru novog života.
Umjesto u vlastitoj drvenoj uglovnici Ul. Augusta Šenoe i Ul. Brezja, u samom središtu Petrinje, ovdje u istom naselju potresnih stradalnika, Mara i Ivan Stoprd duž prednjice svoga kontejner poredali su lončanice zimskog trajnog cvijeća, a čak iz Danske posebnu za minule svečane dane dobavili ukrasnu zeleno-srebrnu igličastu nordijsku jelku.
-Božićovala je privremeno u tegli, a čeka je presađivanje za stalno u mom rodnom Hrvatskom Čuntiću – veli gospođa Mara. Njen suprug Ivan kaže kako je puno prikladnih preinaka obavio unutar i oko kontejnera, pa nam vani pokazao vlastiti „izum“: ugradnju limene trake na krovištu za slijevanje kišnice i kapanje vode dalje izvan ruba nastambe.
I nakon potresa Kata Šešerin je ostala u istom predjelu petrinjske Kaniže. Sada je na Sajmištu, a oštećena kuća nedaleko, preko puta Gupčeve ulice, prema Kupi. Upravo ta lokacija naveliko je brine glede sanacije, jer su stručnjaci provjerili kako je u tome dijelu Petrinje tlo pjeskovito i porozno čak 15 metara u dubinu, pa još i nedefiniran način nove gradnje.
Kata Šešerin je poznata petrinjska promicateljica ručnog rada, ovu djelatnost zakonski je uskladila kao kućnu radinost, a nastavila i u kontejneru br. 42. Iz oštećenog doma preselila je tri stroja, posebna za šivanje, heklanje i štrikanje, prenijela i dio neoštećenih uradaka, a sve zajedno s novoizrađenima u kontejneru izložila, pokazala i prodavala krajem prosinca na Sajmu Tominja u gradskom parku.
I novo post potresno montažno stambeno naselje u Sisačkoj ulici ima junaka naše priče o kreativcima u kontejnerima. Doduše, tijekom Božića i Nove godine na broju 5. Ivan Kovačević bio je samo gost, privremeno kod prijateljice iz pred potresnog Doma za starije i nemoćne osobe u Petrinji, čiji je još uvijek korisnik. Odatle su svi korisnici iseljeni odmah poslije nemira iz podzemne utrobe, a bivši mesar s 40 godina aktivnog radnog staža u Gavriloviću i s pet godina stanar ove ustanove, zbrinut u domu u Gospiću.
– I tamo sam nastavio, kao redovno u Petrinji, a krajem 2021. godine i ovdje u Češkom Selu, obrađivati jelovinu i furnir, složio likove i modele, „igram“ se i uživam u hobiju. Izradio sam nove makete starinskih drvenih kućica, napravio novu repliku franjevačkog samostana i župne crkve sv. Antuna Padovanskog iz rodnog sela H. Čuntića. Sve ovo čeka na povratak u dom Petrinje, pa ću postaviti izložbu, kao što sam već imao sličnu ranije – priča čovjek koji je veliki mesarski nož zamijenio sitnim rezbarskim alatom, pa stvara čarolije za gledanje i divljenje. U međuvremenu, ovih prvih dana siječnja 2022. Ivan Kovačević je iz doma umirovljenika u Gospiću preselio na smještaj u hotel u Topuskom, pa i tu odmah nastavio svoj hobi obrade drveta.
Tijekom kratkog boravka kod prijateljice u Češkom selu iz najnovije serije uradaka „okitio“ je i okno kontejnera posebnom višekraknom zvijezdom, a jednostavnim suvenirom na drvenoj daščici našim čitateljima šalje univerzalnu poruku: Pozdrav iz Petrinje!
Svim stanarima u ovakvim privremenim montažnim nastambama najvažnije i najdraže u životu bio bi povratak na staro i poznato: u njihove sigurne kuće, stanove, kuhinje, sobe, predvorja, stubišta i dvorišta.
Želimo im što prije ostvarenje tih želja!