obojala sam oblak
ispod njega smo stajali
ono jutro..bilo je hladno
naslonjene jedno na drugo
dugo nas je promatrao
zastao i nasmijao se
za njega smo bili
živa slika u slici zime
obojala sam naš oblak
u plavo..u purpur..
poput vatrene kiše u srcu
sljuštio se na naša ramena
i ostao tu sve do proljeća
na nama je prezimio
utočio u nas promrzle prste
svojeglav kao moja misao
kojom te dozivam noću
a tragovi dana još u meni blude
obojala sam nam oblak
da nebo ljepše zvuči
jutrima do cvjetanja proljeća
na jastuku je njegovo lice
lice iz čijeg me odraza
grle tvoja topla ramena
Boba