Autor: Marjan Gašljević
„Vi čuvajte Republiku Srpsku!“ Uskliknuo je Dragan Čović u Banja Luci pred NSRS. Ma nije to neki nepoznati Čović iz neke vukojebine podno Kozare već „onaj“, naš Dragan, predvodnik bosanskohercegovačkih Hrvata. Ma onih Hrvata čiji su dio isti ti, koji su sjedili i pljeskali mu podno govornice Skupštine, pobili, popalili i protjerali iz iste te Banja Luke i njihove „Republike“. O tome, naravno, u Hrvatskoj ne treba puno pričati. Pljucnut ćemo 40-tak milijuna Mostarskoj bolnici da Hrvati „u domaju „bruse zube“ ne shvaćajući čemu to kada Hrvatsko zdravstvo grca u dugovima i neimaštini. Ma što je 40 milja na one silne milijarde koje nedostaju i kojih nema ni od kuda.
A da se u Hrvatskoj događaju veeeelike pizdarije znamo čim vladajući krenu s nemuštim presicama prepunim gluposti i priopćenjima davno prožvakanih priča. Bitno je da se digne što veća prašina i skrene pozornost s onih opakih sranja koje treba pod svaku cijenu zamaskirati.
Još od prije Gazimestana notorni zločinac Slobo u svakoj je rečenici bar jednom spomenu riječ „istina“. Tu istinu je toliko ofucao da bi je bilo dobro izbaciti iz Hrvatskog jezika.
Zadnjih se, pak, dana u Hrvatskoj stalno sukobljavaju „istina“ i „laž“. Od notornog Frke i državnih stanova, poticaja, zastara do Rusije i Ukrajine. Svi bi onog drugog na detektor laži jer jedino oni polažu pravo na istinu i samo istinu. U toj kakofoniji „istina“ palo je i na desetke kaznenih prijava. Koliko rade DORH i USKOK mi obični ne znamo. To, navodno, traje, a dok traje nitko ništa ne smije znati osim, hm. Iz istupa nekih „viđenih političkih vedeta“ koji, naravno, govore isključivo istinu i ničega se ne boje moglo bi se, možda, protumačiti da su „sigurni u sebe“ sve dok su na čelu rečenih institucija one dvije bakice sranje je domaće pa se Laura neće raspitivati.
Kada posložite sve te priče ispada, nekako, da je i za najopakija saznanja o nekim inkriminiranim djelima najbolje zadržati za sebe pa čak ići i do Božina poučka i potpisati se kod javnog bilježnika. Naime, tamo neka do jučer potpuno nepoznata gospođa usudila se prijaviti nepravilnosti u Agenciji za upravljanje državnim nekretninama koje se tiču mnogih političara iz samog vrha i njihovih prijatelja, rodbine i kumova koji su koristili razne blagodati državnih nekretnina.
Nakon prijave inkriminiranih radnji oko nekretnina u državnom vlasništvu, što je dio, ničim izazvan, naizgled naivno, potvrdio i glavom i bradom nepogrešivi predsjednik Sabora na gospođu je pokrenuta hajka na svim razinama vlasti.
Ispada, dakle, da ako u Hrvatskoj prijaviš sumnju na neku inkriminaciju Država reagira promptno. Žustro te njezini dužnosnici krenu opanjkavati, vrijeđati, omalovažavati i, naravno, optuživati da lažeš makar i ne znali o čemu je riječ.
Suma sumarum, ako si u vlasti slobodno možeš krasti. „Ne smiješ jedino dozvoliti da te uhvate,“ kao je, navodne, rekao sam El commadante.
U svoj toj „gužvi“ nekako mi je nestao ministar Horvat a još više Medved. Možda je ta prašina dignuta i da se oni malo skriju. Dok je Medved mudro šutio Horvat je samouvjereno, kako samo on to zna, u kamere izdiktirao da „svi oni koji kažu da obnova na Banovini stoji, lažu“.
I on je, vjerojatno, spreman na detektor laži ako će se na isti prikopčati i ti koji tvrde da obnova stoji. „Istina“ je, naime, njegov životni moto i zaštitni znak. Pa ti reci.
Ili je to „novo normalno“ kako se voli izraziti Prvi Pendrek u svoj silnoj raskoši nedosljednosti koje bi zbunile i samog Grunfa.