U tijeku je izbor rektora ili rektoricu Sveučilišta u Zagrebu. Može li Senat koji je većinski podržavao Borasa izabrati promjene?Usude li se kandidati za rektora/rektoricu koje bira taj Senat biti hrabri i tražiti promjene?Hoće li se pokrenuti šutljiva većina profesora, asistenata i studenata na Sveučilištu i tražiti da se i njih čuje? Moj favorit je on/ona tko će raditi sve suprotno sadašnjem rektoru, koji je po mnogima najgori rektor u povijesti Sveučilišta u Zagrebu. Međutim, on taj uspjeh vrhunskog klijenteliste i čovjeka koji je najviše sramotio Sveučilište, nije postigao sam već su mu pomagali suradnici, mnogi političari, ali i Senat Sveučilišta koji ga je većinski podržavao u svemu tome. Stoga, je važno vidjeti tko se od njegovih postupaka nije ogradio, a to je očito njegov sadašnji prorektor Lazibat. Dakle, on je moj antifavorit, jer je bio aktivni graditelj mračnog doba Sveučilišta. Preostali kandidati i kandidatkinja trebali bi se javno očitovati o postupcima sadašnje garniture, ali bi se konkretni koraci u tom smjeru trebali naći u njihovim programima. Međutim, to se baš tako ne događa, jer rektora/rektoricu bira Senat u kojem su mnogi sudionici u prljavim rabotama sadašnjega rektora koji je primjerice vodio i vodi sudske postupke protiv svojih studenata i profesora, sebi dodjeljivao sredstva za znanstvene projekte i radio štetu Sveučilištu u financijskom i reputacijskom smislu. Tako da kandidati pristupaju pragmatično i pokušavaju napraviti neki kompromisni prijedlog razvoja, što je vidljivo i u njihovim programima, jer se boje da u suprotnom neće dobiti podršku Senata. Ali još uvijek ima vremena da se jasnije odrede oko sadašnjega stanja i njihovih smjernica razvoja. Ono što bi ipak preostalo dvoje kandidata i kandidatkinja trebali objaviti je borba protiv nazadnjaštva i klika, podršku dobrima, jednake prilike za sve da se razvijaju, suradnju s MZO-om temeljem kvalitetnih programskih ugovora, smjer Sveučilišta koji mora biti motor razvoja Hrvatske, ali i pozornica s koje se jasno treba govoriti protiv korupcije u društvu, pogodovanja i populizma. Novom rektoru ili rektorici, ako će htjeti mijenjati Sveučilište, neće biti lako. Posebno ako će ići protiv ustajalih klika, ali zato treba mijenjati način upravljanja Sveučilištem i prestati dijeliti fakultete i profesore na podobne i nepodobne. Uspjeh će ovisiti o širokoj podršci unutar Sveučilišta, a to znači da se moraju mnogi “spavači” koji su do sada imali sagnute glave i “nisu se htjeli miješati”, probuditi, iskazati svoje stavove i raditi da do promjene i dođe.Jedan od velikih izazova za novu upravu bit će baš promjena načina na koji se ta ista uprava bira. Naime, na sveučilišta na kojem studira i radi preko 90.000 ljudi, rektora bira njih – 70. Među njima je 12-tak studenata koji se često povode za stranačkim (politika i zavičajni klubovi) naputcima, te 35 dekana koje taj isti rektor potvrđuje ili ih smjenjuje (to nam je zorno prikazao baš Boras koji je izbore dobio na tome da će dati dekanima punu slobodu). Ali to je već nova velika tema…
Prenesno u cijelosti s facebook profila prof.dr Blaženke Divjak