Autor: Aleksandar Olujić
Sranje! Sranje! Sranje!
Uporaba trostrukog sranja u usmenom ili pismenom izričaju znači samo jedno: nešto ste debelo uprskali. U mom slučaju to je činjenica da sam (opet) zaboravio na Valentinovo ili dan D za svakog poštenog muškardina koji drži do sebe i zna (ako treba i usred noći) naizust imena svih nogometnih reprezentativaca od stoljeća sedmog naovamo.
Moja zaboravnost za posljedicu ima to da niti imam prigodan poklon za odabranicu srca moga, koja na žalost nema razumijevanja za moje napade zaboravnosti glede datuma i obljetnica koji su njoj izgleda važni, ni ideju što bih mogao pokloniti, a o tome gdje potencijalni poklon nabaviti da ne govorim.
Očajnici posežu za očajnim rješenjima. Ja sam bio toliko očajan da sam otišao na pivo s kumom i pitao ga što je on poklonio svojoj r… ženi, misleći da će meni možda sinuti kakva ideja glede poklona. Ono što sam dobio bilo je samodopadno cerekanje dok je opisivao kako je ženu jučer odveo na romantičnu večeru uz šampanjac i svijeće u jedan zagrebački restoran, a prije toga ju je odveo u šoping. Kao da to nije bilo dosta, još me sat vremena davio opisujući svaki od valjda petnaest sljedova jela koje su u (navodno?) razvikanom restoranu dobili na stol. Mogu samo zamisliti koji će teatar od toga napraviti cijenjena gospođa kada se sutra bude hvalila pred svim onim jadnicama koje neće uspjeti na vrijeme pobjeći pred njom.
Gledao sam u kuma misleći: papučar obični, niškoristi. Došlo mi je da mu otkinem glavu. Ali, platio je sve tri runde pa sam to otkidanje glave odložio za neko drugo vrijeme.
Na svu sreću naletio je jedan stari frend pa je kumova tirada završila. No, ako ste pomislili ono: dvije glave znaju više od jedne a prema tome tri više od dvije, moram vam reći kako to baš i nije uvijek točno. Umjesto konstruktivnih prijedloga glede poklona za ženu od frenda sam dobio traktat zašto je sada „Ajduk“ najveći favorit za prvaka i analizu napada s Livajom i Kalinićem u špici kojoj se ni jedna obrana ne može othrvati. S tim se, naravno, nije složio moj kum, valjda kao dopisni član Bad Blue Boysa, što je dovelo do žučne rasprave i gubitka dragocjenog vremena – mog dragocjenog vremena jer se nedjeljno jutro pretvorilo u podne.
I dok su Torcida i BBB nakon rasprave o nogometnom prvenstvu okrenuli se razlici između češkog i njemačkog piva (inače – cijelo smo vrijeme bili na žuji!) meni se iznenada razbistrilo u glavi. Postao sam svjestan kako nema načina da se jeftino izvučem iz ove situacije.
„Hvala Vam lijepa, gospodine“, rekla je blagajnica znalački se osmjehujući dok mi je vraćala karticu pet minuta prije zatvaranja dućana, a ja ne znam što je tog trenutka bilo crvenije: moja faca ili moj bankovni račun.
Nakon svega, vozeći se kući čvrsto sam odlučio da ću napraviti popis svih bitnih datuma kako mi se ovakve stvari više ne bi događale.
Ali ovaj puta zaista!