Autor: Marjan Gašljević
Imam nešto slonovsko. Tvrdoglav sam. Pamtim dugo i uvijek se na mene može osloniti.
Da sam po određenju i uvjerenju ljevičar sigurno ne bih bio član Hrvatske Demokratske Zajednice trideset godina. Učlanio bih se u neku stranku koja „propovijeda“ socijalna, liberalna i druga, recimo, lijeva uvjerenja. Po rođenju i odgoju prirodnim putom određeno mi je nacionalno biće a krštenjem i vjersko određenje. Na tom putu sam odgajan samozatajnim usmjeravanjima svojih roditelja i obitelji jer je taj „tihi“ odgoj i usmjerenje nalagalo vrijeme pedesetih i šezdesetih godina u kojima sam rastao. Propitivanja bez dvojbi dovela su me da sam krajem osamdesetih znao svoje određenje čak nekako u podsvijesti da bi se, potpuno prirodno, odredio i podredio pokretu koji nas je doveo u samostalnost i slobodu. Pokretu koji je rastao na zasadima i uvjerenjima nacionalne određenosti i demokršćanskih vrijednosti. Ovim ne želim negirati vrijednosti hrvatskih građana koji su također dali velik doprinos nacionalnom osvješćenju i hrvatskoj samostalnosti uz svoja drugačija politička i vjerska uvjerenja.
Svih ovih trideset godina demokracije u Hrvatskoj kroz različite političke procese članovi Hrvatske Demokratske Zajednice prolazili su različita iskušenja ali bez izražene katarze prvenstveno, mislim, zbog velikog broja članova koji u drastičnijim promjenama čine masu inertnom.
Hrvatska Demokratska Zajednica u tih je trideset godina nešto više od dvije trećine vremena bila na čelu Hrvatske. Na žalost kroz sve to vrijeme, i vlasti i oporbe, uvijek je, što je i normalno, bilo razloga za „bacanje blatom“ na Stranku. Bilo je dobrih ali i loših politika a bilo je, bome, i dobrih i loših političara. Izbori bi se provodili delegatskim sustavom koji je gotovo onemogućavao kadrovske promjene pa i kada su bile nužne. Malo njih od tih loših završilo je u penalnom sustavu, nešto u susjednoj nam BiH kao nekom poželjnom lazaretu a mnogo ih je, i previše, ostalo u uvjerenju da je članstvo zaboravilo njihove pogreške i marifetluke držeći se maksime „stranka to sam ja“. Na žalost, mnogi jesu.
Jednostavna je računica koja govori koliko se je, na ukupan broj članova, njih osladilo s nekom plaćenom funkcijom. Broj je gotovo zanemariv ali samo u igri brojeva. U igri para to već sasvim drugačije izgleda. Svi ostali preko tog majušnog broja su ljevaci kao i sam. Ljevaci smo jer nas se može beskonačno vodati na povodcu domoljublja i demokršćanstva a mi krotko slijedimo ta glavinjanja od lijeva na desno i obrnuto.
Sve vrijeme strpljivo sam gledao kako u Stranci osviću neki novi kadrovi koji samim svojim ulaskom u Stranku odmah dobivaju neke sinekure i postaju stranački „čimbenici“. Dok smo još jebački krvarili tamo 93. oni su se zaklinjali u Jugoslaviju da bi ih po povratku u „civilstvo“ zatekli od Sabora do čelnih mjesta gradova i županija. Dočekivali su nas raširenih ruku zahvaljujući nam za slobodu. Za svoju slobodu da mogu krčmiti dok mi euforično slavimo. Slavimo slobodnu Hrvatsku „za koju su mnogi položili svoje živote“ kako vole i danas kazati a mi ne prepoznajemo da su i oni slaveći i braneći Jugoslaviju uzeli nešto tih života. Slavimo što smo se živi i relativno čitavi vratili svojim obiteljima od kojih su mnoge ostale bez doma i prihoda jer su im upravo ti što nas danas, kao, slave ostavili i bez stanova i bez poduzeća u kojima smo zarađivali svoj kruh svagdašnji.
Dragi moj Ivane. Gradski. Dragi moj Ivane. Županijski. Dragi moj Andrej. Državni. Da sam htio biti ljevičar davno bih se isčlanio iz Hrvatske Demokratske Zajednice i digao ruke od nje. A onda kada sam već tu ljevak ne želim biti i voziti se u kolima beskorisnih ljevaka koji su nam se prištekali i koje ste objeručke prihvatili čudeći se što su se izvorni članovi pasivizirali, dodijelili im funkcije koje nose naknade i mazite ih i pazite. Eto Vam ih. Vi, jednostavno, ne razumijete te izvorne članove i razlog njihove pasivizacije. Oni, jednostavno, neće protiv i na štetu svoje Stranke, šutjeti će a na izborima izaći i glasati za njene kandidate često i stisnutih zuba. Možete li uopće zamisliti kako se osjećam kada pored mene na sastanku Hrvatske Demokratske Zajednice zasjedne lik čiji naziv i broj s liste UDBA-inih cinkaroša itekako znam a na toj listi stoji pedesetak godina „onog“ i „ovog“ vremena kojeg su i neki „naši“ plaćali da nas špija. Lik koji je promijenio članstvo u više stranaka nego sam je promijenio cipela ali je taj lik, zahvaljujući Vama Ivane, Ivane, Andreju, zaposlio u držanoj službi i svoje „kućne ljubimce“. Usput, istog tog lika uvijek se sjetite kada treba popuniti neko mjesto u nekom Nadzornom ili Upravnom odboru, komisiji, povjerenstvu koje se, naravno, plaća. Da se radi o jednom liku manje – više to Vam je, zamalo, praksa. Pokušajte se zapitati kako mi je slušati kada mi lekcije o domoljublju počne dijeliti ona što se te nesretne i teške 93. zaklinjala u Jugoslaviju? Zbog zla koje je poteklo iz te njezine prćije moja je obitelj (i mnoge druge) ostala bez svega što je generacijama stvarala praktički gladujući svih godina rata jer su trebali preživjeti od moje plaćice u tridesetak kvadrata. Naravno da „Jugoslavenka“ nije brinula o takvoj sirotinji obzirom da je odmah po „odricanju“ od Juge uskočila u velika domoljubna kola u kojima se, zahvaljujući Vama, i danas vozi.
Dragi Ivane, Ivane, Andreju i Vi ste oni koji podržavaju i hrane takvu politiku, kvazidomoljublje i prijetvorno kršćanstvo. Što da Vam više kažem? Pogledajte samo fotografije i kažite nešto o osobama koje Vas na njima okružuju a možete, ako hoćete, a nećete, postaviti si pitanje gdje je itko od onih mnogih kao ovaj jebeni Gaš. S njima ili bez njih Vi će te ostati nepromijenjeni i nikad svoji a Gaš i njemu mnogi slični ostati će samo „oni koje se ne može kontrolirati“ pa makar bili i gladni u svojoj sirotinji a bogati u duhu iskrenog domoljublja i kršćanske krotkosti.
Ovim sam želio kazati svoju namjeru potpore promjenama i glas za te željene promjene. Promjene koje će biti na tragu istjerivanja „đavla“ klijentelizma, nepotizma, korupcije, prijetvornosti i bezočnih laži iz moje jedine Hrvatske Demokratske Zajednice. U vjeri i pokušaj je nada.