Autor: Marjan Gašljević
Sigurno jedna od najlicemjernijih rječica u dnevnom saobraćanju unutar stranačkog političkog miljea je kada se članovi međusobno zovu „stranački prijatelju“. Koliko je licemjerja u ovom nazivanju najviše svjedočimo još od onog trenutka kada je „pao“ Ivo Sanader. U samo nekoliko sati od svemoćnog vođe kojemu su „stranački prijatelji“ lizali skute našao se u situaciji vreće za napucavanje. Bez obzira na njegov kasnije dokazan i presuđen grabež nije bilo lijepo za gledati. Samo to takvo odricanje jasno upućuje da su o svim krimenima koji su mu kasnije u procesima i dokazani svi znali sve radi čega je, na koncu, i sama Stranka osuđena a kroz nju je i članstvo obilježeno ma koliko to negirali.
Hrvatska demokracija počiva na trodiobi vlasti. I ako su aktualne stalne sumnje da čelnici izvršne vlasti, kao najjači i toj podjeli, „kontroliraju i usmjeravaju“ pravosudnu vlast ipak, makar je to dosta teško priznati, pravosudna se vlast uglavnom ponaša kao „vlast“. Da je bilo „ispada“ bilo je, međutim, jučerašnje javno odbijanje šefice DORH-a Hrvoj-Šipek prozivci Premijera da mu objasni „čemu žurnost u uhićenju ministra Horvata“ s čim mu je „pokvarila uspješni tjedan“ pokazalo se da se je gospođa postavila na zadnje noge, shvativši valjda, da je ona „vlast“. U svom licemjernom izljevu Premijer nije zaboravio spomenuti „kako je Zlata Hrvoj-Šipek prije samo nekoliko mjeseci dobila u Saboru (zakonodavna vlast) prolaznu ocjenu“. Gospođa je tada „dobila po prstima“ od europske Laure pa je, možda, zaključila da je bolje držati se vlasti, vlasti u kojoj je ona jedan od ključnih faktora.
Horvat je uhićen u subotu ujutro kada se, uglavnom, i vlast i oporba ali i građani spremaju na plac po grincajg, kavicu i red trača. Gospođa Zlata odbila je, opravdano, objasniti zašto. A zašto bi? Na koncu koliko se sjećate, i Ivo Sanader se je „pokupio“ kada je bio naizgled najjači a javnost nikada nije doznala kako i zašto. To što su ga, poslije, razvlačili po pritvorima i zatvorima, sudovima svih razina ne znači, u principu ništa. Kome je, u stvari, „kapnulo“ da je u jednom trenutku rekao Sanaderu: „Daj se sam pokupi nema smisla da uhićujemo Premijera u Banskim dvorima“? Bio je to jebeni trenutak.
Plenković se, pak, backao oko Horvata koji je „visio“ već mjesecima kao i još neki mu kolege koji su ostavljeni „za kasnije“. Bez obzira na subotu koju je predbacio pravosudnoj vlasti on je, istu tu subotu, hitro razriješio Horvata prije nego li je ovaj otvorio vrata Remetinca. Dan dva prije drugi ministri su u javnosti „pumpali“ „radost i sreću hrvatskih građana činjenicom da ih vode takvi ljudi i ne neki šonje.“ Subotu su i nedjelju zašutjeli. Valjda zato što je vikend neradan. Šute čak i trolovi i hejteri na mrežama.
Horvatu ostaje nekoliko dana da se odluči o, eventualnom, aktiviranju saborskog mandata. Kako će to izgledati ostaje da se vidi ali ostaje i da se vidi kako će Premijer odreagirati na propitivanje DORH-a za njegovog potpredsjednika Miloševića a, izgleda, subotnjem buđenju nije daleko ni famozni t,ć, i možda još po netko.
A sve je „zakuhala“ Plenkovićeva ljubimica Rimac. Josipa je, bome, isplela jebenu mrežu u kojoj je, pored kapitalaca ala Horvat, t,ć, i Milošević, upalo još mnogo državnih dužnosnika i visokorangiranih službenika. Tko će u tom raspletanju mreže još pasti preostaje nam samo gledati. Za to vrijeme stranačka masa se talasa. „Stranački prijatelji“ njuše krv, odnosno, da bi se dužnosnička križaljka mogla preslagivati a u tom poslu uvijek postoji prostor da se nešto ušapi. Svakako tu će najviše, bar na prvu, pokušati ušapiti tzv. „koalicijski partneri“ ili, jednostavno kazano, žetončići koji za neku cijenu uvijek „daju legitimaciju“.
Jedna tako brojna stranka prepuna je nezadovoljnika kojima se nisu ispunila njihova iščekivanja u podjeli plijena poslije izborne pobjede kojoj se, na koncu, ne gleda u zube. Plenković je, to mu se mora priznati, htio pomladiti stranku. Bar onaj upravljački dio. Ta namjera je, svakako, utemeljena prvo na želji da se „odrekne“ onog Sanaderovog kadra i tako ustvrdi da je to „nova stranka“ koja nema veze s marifetlucima za koje je osuđena a i da dobije nešto svježe, ovisne krvi. Zaboravio je i previdio da su mu te nove kadrove „ugurali“ stari stranački glodavci koji te „mlade lavove“ kontroliraju i koji o njima i njihovoj prastaroj infrastrukturi ovise. A vrijednost tih novih kadrova koji nemaju veze sa „starom strankom i praksom“ pokazali su sami, od notorne Gabi pa nadalje što u vrhu što na lokalnoj razini čije pospremanje tek treba uslijediti.
Da priča tek počinje govori činjenica koju su skoro svi zaboravili. Naime, u naporima da se ograniči utjecaj Povjerenstva za sukob interesa lagano je zašuškano da zakonodavna vlast – Sabor nije još uvijek prihvatila ili odbacila Izvješće za 2018. godinu. Što je gospođa Novaković „natrpala“ u to izvješće nije mi poznato ali i ne treba, dovoljno je samo spomenuti da to Izvješće umnogome govori o „Aferi Agrokor“ koju je javnost uvelike zaboravila ali ne i Premijer i papirologija koju svaki i prosječan birokrat uvijek mora „okončati“ za razliku od zakonodavne vlasti koja nikada neće biti samostalna „vlast“ sve dok se ne promjene propisi o izborima i mandatima. U svakom slučaju „Agrokor“ ili „Borg“ nisu kamen, stijena su u cipelama Premijera. Pravosudna vlast, svakako, će prije ili poslije kotrljati taj kamen a, ne bi me čudilo, da im u tom poslu pripomognu i „stranački prijatelji“ nestrpljivi u čekanju „svog trenutka“.